Upravo zbog toga će Kukuriku koalicija omogućiti spaljivanje RDF-a (gorivo nastalo od komunalnog otpada) te drvene biomase (sječike) u cementarama sukladno europskoj praksi, naravno ukoliko studije pokažu da je takva djelatnost prihvatljiva za okoliš. Podsjećamo da su temperature gorenja u cementarama znatno više (iznad 1400 stupnjeva Celzijusa) no u klasičnim spalionicama komunalnog otpada (oko 850 stupnjeva Celzijusa) zbog čega je opasnost od kancerogenih spojeva poput dioksina i furana (uništavaju se pri temperaturama od 900 stupnjeva Celzijusa) u cementarama znatno manja u odnosu na klasične spalionice komunalnog otpada.

Nakon HDZa i SDP, HNS, IDS, HSU, za spaljivanje RDF smeća (SDP od 2001.)

Proizvodi kao odlagališta štetnih tvari

BUND kritički prati razvoj  situacije oko spaljivanja tvz. zamjenskog goriva, osobito onog  koje se proizvodi od industrijskog otpada, a spaljuje u energanama koje rade isključivo na „zamjenska goriva“. Sa stajališta ekološke politike to je stranputica. Naime, pri svakom spaljivanju otpada pa tako i pri ovoj takozvanoj termičkoj obradi otpada u potpunosti se gubi energija uložena u proizvodnju  s(tvari) koje su postale otpad. Osim toga, valja kritizirati  očigledno nazadovanje standarda pročišćavanja ispušnih plinova u odnosu na dosegnute standarde u većini komunalnih spalionica. Ova kritika vrijedi naročito za spaljivanje „zamjenskih goriva“ u industrijskim postrojenjima poput npr. tvornica cementa i termoelektrana na ugljen. Budući da u tim postrojenjima pročišćavanje dimnih plinova nije prilagođeno spaljivanju goriva iz  otpada, emisije štetnih tvari  daleko su veće od onih u konvencionalnim spalionicama otpada. Stoga BUND načelno odbija ovaj oblik spaljivanja.
Istovremeno, pojačavaju se napori da se „zamjenska goriva“ koriste u tvornicama cementa, termoelektranama na ugljen i sličnim industrijskim postrojenjima, a za  tvz. suspaljivanje vrijede posebne  zakonske odredbe.

„Zamjensko gorivo“ iz otpada nužno sadrži štetne tvari. Metode obrade  otpada koje se provode prije spaljivanja ne pridonose značajnijem smanjenu štetnih tvari u gorivu iz otpada . Veća količina štetnih tvari u „zamjenskom gorivu“ u odnosu na regularno gorivo ima za posljedicu veći sadržaj štetnih tvari u plinovima koji nastaju u procesu izgaranja. Osim toga, pri pročišćavanju dimnih plinova nastaju vrlo otrovni ostatci koje se ne smije odlagati bez prethodne obrade. Prije spaljivanja otpada u termoelektranama, tvornicama cementa i tvornicama vapna trebalo bi provesti  odgovarajuće mjere u svrhu pročišćavanja dimnih plinova. Međutim, posebne zakonske odredbe (17. BImSchV u Njemačkoj) dopuštaju industrijskim postrojenjima da pri spaljivanju otpada ispuštaju  znatno veće količine  štetnih tvari. 

Ako se izuzme živu, za suspaljivane otpada u industrijskim postrojenjima uopće nisu određene granične vrijednosti teških metala i dioksina/furana. Budući da s jedne strane pročišćavanje dimnih plinova nije prilagođeno gorivu iz otpada, a s druge strane gorivo iz otpada sadrži više štetnih tvari od regularnog, suspaljivanje otpada u industrijskim postrojenjima dovodi mnogo većih emisija  nego li spaljivanje otpada u uobičajenim spalionicama otpada. To vrijedi i za tvornice cementa:  U usporedbi s normama koje su određene za  konvencionalne spalionice, odredbe njemačkog zakona  (17. BImSchV) predviđaju znatno niže zahtjeve za ograničavanjem emisija štetnih tvari pri  spaljivanju i suspaljivanue otpada u tvornicama cementa. Samo za jedan dio štetnih tvari koje ispuštaju u zrak tvornice cementa vrijede isti propisi kao i za spalionice otpada.

Ne postoje zakonom određene granice onečišćenja „zamjenskog goriva“. Dobrovoljni dogovor (Znak za kvalitetu „zamjenskog goriva“) proizvođača zamjenskih goriva nije obvezujući, a osim toga, više je  okrenut interesu proizvođača nego li okoliša. Praksa izdavanja dopuštenja za spaljivanje „zamjenskih goriva“  pokazuje da se postavljaju zahtjevi za spaljivanjem sekundarnih goriva koja su vrlo opterećena štetnim tvarima i da se takvi zahtjevi odobravaju. Obrada otpada prije spaljivanje nedovoljna je osobito u pogledu smanjivanja sadržaja bakra i klora, što s jedne strane dovodi do problema s korozijom u kotlovima (u slučaju suspaljivanja u termoelektranama), a i s druge strane do de-novo-sinteze dioksina i furana.

Korištenje „zamjenskog goriva“ iz otpada u proizvodnim procesima i u termoelektranama ima za posljedicu povećanje unosa štetnih tvari u gotove proizvode. Ako se zamjensko gorivo koristi u termoelektranama na ugljen, štetne tvari, posebno teški metali, nakupljaju se u troski, u prašini filtra i u gipsu (koji nastaje prilikom odsumporavanja dimnih plinova). Leteći pepeo i gips, nusproizvodi u termoelektranama, koji su se dosad koristili kao sekundarne sirovine, gube zbog sadržaja teških metala osobinu sekundarne sirovine i moraju biti zbrinuti kao otpad.

U tvornicama vapna i cementa teški metali se nakupljaju u konačnom proizvodu, tj u vapnu odnosno u klinkeru/cementu. To znači da veliki dio teških metala ostaje u cementu („toksični cement“). Međutim, za cement ne postoje propisi o graničnim vrijednostima štetnih tvari u smislu preventivne zaštite okoliša. Neprihvatljivo je da cement postane deponijem opasnih tvari iz spaljenog otpada. Osim toga, postoji opasnost da zbog spaljivanja otpada u cement dospiju tvari koje mogu ugroziti njegovu kemijsku postojanost i mehaničku stabilnost građevina sagrađenih tim cementom. Stoga se BUND također protivi suspaljivanju otpada u tvornicama vapna i cementa.

Osim suspaljivanja otpada, BUND problematičnim drži i korištenje starog ljevaoničkog pijeska u tvornicama cementa i vapna jer se time još više onečišćuju ispušni plinovi, a u konačni proizvod unose dodatne štetne tvari.

S dopuštenjem korišten tekst  iz publikaciju Wege zu einer nachhaltigen Abfallwirtschaft/ Putevi do održivog gospodarenja otpadom, BUND, Savez za prirodu i zaštitu okoliša Njemačke,  lipanj 2010.
BUND je renomirana i najbrojnija njemačka udruga za zaštitu okoliša s preko 450 000 članova s kojom surađuju renomirani stručnjaci iz različitih područja.