EKOLOŠKA UDRUGA
"ZVONA KAŠTELA" KAŠTELA
Dr. A. Alfirevića 3, 21212 Kaštel Sućurac
Mob. tel.: 091 794 54 62
Koordinacija 43 udruge 'Zvona zagore'
Put Blata 42, 21215 K. Lukšić
e-mail: zvonazagore@net.hr
Mob. tel. 0981647199
Udruga 'Rast'
e-mail:udruga-rast@st.htnet.hr
www:rast-zagore.com
21202 Lećevica, Lećevica b.b.
Mob. tel. 098 46 42 34
Split, 2. studenog 2006. g.
REPUBLIKA HRVATSKA
-Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja
-n/r. gđa M. Matulović Dropulić, Ministrica
-n/r gosp. Nikola Ružinski, Državni tajnik
-n/r gosp. Nenad Mikulić, Načelnik
-Ministarstvo poljoprivrede šumarstva i vodnog gospodarstva
-n/r gosp. Zdravko Krmek, Državni tajnik
-Hrvatske vode, Zagreb
-n/r gosp. Slavko Rajnović, Gen. dir.
-n/r gosp. Danko Biondić, Dir. Razvoja
-n/r Fani Bojanić, Voditeljica službe
-Hrvatske vode, Split
-n/r gosp. Anđelko Drnas, Direktor
-n/r gosp. Zdravko Brajković, hidrolog
-Splitsko dalmatinska županija
-n/r gosp. Ante Sanader, župan
-n/r gosp. Tomislav Mihotić, Pročelnik
-Šibensko kninska županija
-n/r župan Goran Pauk
-HGI-Hrvatski geološki institut, Zagreb
-n/r gosp. Josip Halamić, Ravnatelj
-n/p gosp. Mladen Kuhta, hidrolog
-Hrvatsko društvo za zaštitu voda
-Hrvatsko tlo znanstveno društvo
-AZO-Agencija za zaštitu okoliša
-Načelnik Općine Lećevica
-Načelnik Općine Unešić
-Ekološke udruge
-JAVNI MEDIJI
Predmet: Krivotvoreno izvješće HGI-a pogoduje
zagađenje pitkih voda Dalmacije!
-Jadro svjesno i planirano žrtvovana rijeka!
SAŽETAK
Dopunski istražni radovi, obavljeni ljetos na lokaciji planiranog županijskog «Centra za gospodarenje otpada» u Kladnjicama - Općina Lećevica, pouzdano su potvrdili vodnu povezanost Kladnjica sa izvorom Jadra.
Sva bitna obilježja okoliša planirane lokacije «centra» (hidrološka, geološka, krajobrazna, biljni i životinjski svijet, arheološki spomenici i dr.), gospodarski interesi, odredbe Zakona o okolišu, Zakon o otpadu i Strategija gospodarenja otpadom, stanovništvo, ekološke udruge, dvije Općine (Lećevica i Unešić), znanstvenici i šira javnost protive se izgradnji "centra otpada" = deponiju u kršu.
Razlog protivljenju je i što su, unatoč inženjerskim hidro izolacijama, moguće ekološke nesreće onečišćenja podzemnih i površinskih voda procjednim vodama iz objekta «centara otpada», mogućnost zaraza primarnim i sekundarnim patogenima i drugo.
U prijedlogu izmjene Prostornog plana SD županije, (koji je na javnom uvidu od 10. do 8. studenog 2006.), već je ucrtana lokacija "Županijskog centra otpada" u Kladnjicama. To, uz sve šestogodišnje intencije i malverzacije, uključujući kaznene radnje investitora (ŽSD) i izvođača istražnih radova (IPZ Uniprojekt MFC - Zagreb i suradnici), te krivotvorenja nalaza u Studiji utjecaja na okoliš za «centar otpada» u Općini Lećevica i Dopunskom izvješću, brojne protuzakonite radnje u postupku prihvaćanja Studije i drugo, ukazuje da bi Ministarstvo za zaštitu okoliša, unatoč svemu, moglo odobriti izgradnju tog "centra". To bi značilo očitu smrtnu osudu pitke vode rijeka Jadro, Žrnovnica, Krka i drugih izvora i crpilišta za opskrbu šibensko-splitske regije, uključujući otoke i Zagoru.
Geološka i hidrološka studija HGI-Hrvatski geološki institut, Zagreb, lipanj 2006. sa ljetošnjim Dopunskim istražnim radovima predstavlja veoma značajan pomak u iskazivanju stvarnog stanja geoloških i hidroloških prilika na području Dalmatinske Zagore, prema kojem bi na istom području trebalo propisati i provoditi mjere zaštite kao kod II. zone sanitarne zaštite izvorišta. Međutim isti dokumenti prikazali su i veoma značajne i neprihvatljive nedorečenosti i krive zaključke, koji su sukobu i sa činjenicama u tim dokumentima.
Studija i Dopunski istražni radovi:
-nisu vjerodostojni u svezi mjesta i vremena pojave trasera,
-krivotvore odredbe Pravilnika o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta uslučaju očite manipulacije područja Kladnjica u IV. zonu, sa ciljem pogodovanja odlaganja otpada gdje to nije dozvoljeno (u slivovima rijeka Jadro i Žrnovnice, rijeke i Nacionalnog parka Krka, potencijalnog izvora Pantan i dr.).
Ekološke udruge predlažu meritorniju analizu dosadašnjih geoloških i hidroloških istraživanja i trasiranja podzemnih voda u Zagori, te cjelovitije traserske radove, u čiju izradu bi trebali biti uključeni i stručnjaci i znanstvenici koji su doktorirali i radili na temama krša.
Teško je prihvatit činjenicu da su stručnjaci i istraživači priznatih instituta, te odgovorne osobe tijela javne vlasti gluhi, slijepi i neosjetljivi na djevičanska obilježja krša Zagore. I umjesto da zastupaju integralnu zaštitu i identitet krajolika Zagore i posebno zaštitu vrijednih resursa, naročito resursa vode, podilaze «centrima otpada»!
Prostorni planovi za područje hrvatskog krša (linija južnije od Karlovca) ne uvažavaju opća načela zaštite raznolikosti i posebnosti krškog krajolika temeljem prostorno-ekoloških, gospodarskih i kulturnih cjelina. Seoski krški krajolik nije «dano mjesto za deponije» već najvrjedniji ekološki očuvan prostor koji treba da ima usklađen socio-gospodarsko-kulturno-prostorni razvoj.
Podzemljem Dalmatinske Zagore teku rijeke koje Dalmaciji život znače. Nasrtaji deponija, industrijskih i sl. zona, urbanizacije i prometnica bez elementarnih ekoloških zaštita na prostor ljutog krša mogu imati katastrofalne posljedice za podzemne vode Dalmacije.
OBJAŠNJENJE
Uvod
Splitsko dalmatinska županija dostavila je 30. listopada 2006. ekološkim udrugama presliku Studije HGIa–Hrvatski geološki institut , Zagreb, broj 68/06. naziva:
-Geološka i hidrogeološka istraživanja na području predložene lokacije Centra za gospodarenje otpadom Splitsko dalmatinske županije kod Lećevice.Studija (oko 85 str.) sadrži pridodanatri izvješća sa podnaslovima :
-Izvješće Mikropaleontoloških analiza odabranih uzoraka područja Kladnjice (Lećevica); broj 64/06., Zagreb 2006, 4. str.
-Dopunsko izvješće Rezultati trasiranja jame na lokaciji centra; broj: 90/06. HGI-Hrvatski geološki instituta, Zagreb, kolovoz 2006., 15 stranica, i
-Konačni zaključak; broj: i 92/06 HGI-Hrvatski geološki institut, Zagreb, rujan 2006., 3 stranice).
Navedeni dokumenti predstavljaju veoma značajan pomak u iskazivanju stvarnog stanja geoloških i hidroloških prilika na području planirane lokacije «centra otpada», te autorima iskazujemo iskrenu zahvalnost na trudu. Međutim, u istim dokumentima postoje očite, veoma značajne i neprihvatljive pogreške, nedorečenosti i zaključci koji su u sukobu i sa argumentima koje se iznese u predmetnim dokumentima.
Predmetni dokumenti:
-očituju svoj unaprijed zadani cilj prilagođavanja planu izgradnje «županijskog centra otpada»,
-upućuju na upitnost nalaza u svezi mjesta i vremena pojave trasera,
-predlažu lokaciju Kladnjica kao IV. zonu sanitarne zaštite Jadra, što predstavlja krivotvorenje elementarnih spoznaja o podzemnim vodama (pa i brojnih činjenica navedenih u navedenoj geološkoj i hidrološkoj studiji) i odredbi Pravilnika o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta.
Navedene zamjerke očituju destrukciju ekološke etike, znanosti i kreativnosti. Pogoduje se dnevnoj politici kapitala i brzog profita, što nosi opasnost da se na krizu planiranih «centaraotpada» u Hrvatskoj ne odgovori pravim znanstveno utemeljenim mjerama.
1. Nedovoljno poznata geološka i hidrološka situacija
1.a) neodržive pretpostavke
Geološke prilike Kladnjica i šireg područja iznesene u predmetnoj dokumentaciji temelje se na podacima ranijih studija (Hidrogeološka studija općine Split, Fritz, 1979; Hidrogeološka studija područja Trogir-Šibenik-Drniš-Knin, Fritz, Pavičić i Renić i dr.). Za potrebe istih studija rađena su speološka ispitivanja koja nisu obuhvatila sela Kladnjice, Divojevići, Čvrljevo, Vinovo i dr. sela u okružju planirane lokacije «centra otpada». U svojim primjedbama ekološke udruge ukazivale su na brojne speološke objekte i na druge neuvažene činjenice, bitne za utvrđivanje hidroloških i geološki svojstava ovog područja, a koje se iznose u podnaslovima broj 5. i 6. ovog predmeta.
2Taj nedostatak spoznaje stvarnih hidroloških činjenica i speoloških objekata, brojne pretpostavke o geološkoj strukturi terena te nedovoljno i nikad potrebno izvedena sveobuhvatna istraživanja podzemnih tokova u Zagori, pridonijela su stvaranju zaključka o hidrološkoj barijeri pružanja zapad istok: Koprno-Divojevići-Brštanovo. Studija HGI iznosi činjenice o dubljim ponorima, mogućim lokalnim poluzatvorenim hidrogeološkim sustavima, kliznim pukotinama, rasjedima i dr. «argumente za daljnje istraživanje hidorgeoloških značajki regionalne zone Koprno-Kladnjice-Brštanovo».
Studija utjecaja na okoliš Centra za gospodarenje otpadom Splitsko dalmatinske županije u Lećevici; IPZ Uniprojekt MCF; Zagreb, travanj 2005. (u daljnjem tekstu SUO) svoje stavove temelji na ranijim necjelovitim studijama i dvama geološkim istraživanjima ECOINE:
-iz 2004., koji, smatramo, nisu izvedeni cjelovito, tj. prekinuti su zbog situacije javnog prosvjeda u Kladnjicama sa preko 200 prisutnih specijalaca, 4,5 sati blokade Jadranske magistrale u Kaštelima i dr.
-iz 2006., koji nam na terenu nisu poznati.
SUO na str. 38. za planiranu lokaciju pogrešno i rezervirano navodi: «Kako nam nije poznat točan strukturni položaj ove barijere, možemo samo pretpostaviti da ona može dijelom usmjeravati podzemne vode da teku uzduž barijere, dakle istok-zapad. Također je moguće da će tako usmjeravati i eventualne procjedne vode iz područja deponija, pa zbog toga nije nužno očekivati podzemne vode, a tako i ubačen traser, iz područja budućeg deponija na velikim priobalnim izvorima (Pantan, Radun, Tupinolom, Rupotina, Jadro, Žrnovnica...) i/ili vruljama (Arbanija i Slatina).»
Studija HGIa, lipanj 2006., suprotno SUOu IPZa navodi:
-na str. 36 i 37 za Jamu Golubinka u Kalaševim Dugim njivama: «najdublja jama istražena na području Zagore. ...Najdublja dosegnuta točka u jami nalazi se na dubini od približno 210 m.... Dužina dvorane je preko 100 m uz širinu oko 80 i visinu 40-ak metara.»
-na str. 40 i 41 zaJamu pod Bariševcem: «Prema našoj procjeni dno jame nalazi se na dubini oko 178 m. S obzirom na postignutu dubinu ova jama može se smatrati iznimnom speološkom pojavom koja spada u red najdubljih speoloških objekata Zagore.»
-na str. 25.: «Ipak ovdje treba naglasiti da su nakon geološke obrade uže lokacije Centra autori tog dijela elaborata ispravno konstatirali: «Sa stanovišta hidrogeologije nedvojbeno je da su stijene koje izrađuju ovaj teren izuzetno propusne zahvaljujući izraženim pukotinskim sustavima, okršenosti i tektonskoj razlomljenosti.»
-na str. 9. Dopunskog izvješća Rezultati trasiranja jame na lokaciji centra; broj: 90/06.: «S obzirom na zabilježene koncentracije trasera, distribuciju i ukupno trajanje njegovog istjecanja, konstatirana podzemna vodna veza između područja planirane izgradnje centra i izvora Jadra može se smatrati pouzdano potvrđenom.»
1.b. preuski okvir istraživanja
Predmetna Studija HGIa temelji se na geološkim istraživanjima ECOINE.
Geološka istraživanja ECOINE, pored rečenog, prepuna su pretpostavki i procijenjena. Tako u naslovu 2.1. Opis litostratigrafskih jedinica piše:
-za Kladnjice dolomit: «Zbog nepoznate podine nije bilo moguće preciznije odrediti debljinu i stratografsti položaj,... može se pretpostaviti da se u podini Kladnjice dolomita nalaze više stotina metara debele naslage alb-cemona,...»
-za Formaciju Milne: «...debljina formacije procijenjena je na 250-350 m,...»
-za Formaciju Labotova: «...debljina je procijenjena na 50-100 m.»
-za formaciju Gornjeg Humca: «... gornja granica .. nije precizno utvrđena te je označena kao pretpostavljena...», itd.
Temeljem te procjene,
ili kako na str. 4. Studije piše: «Na temelju valorizacije postojećih podataka o geologiji područja Kaldnjica (Općina Lećevica, Splitsko dalmatinska županija),
preliminarno je odabrana površina za litostratigrafsko kartiranje i strukturnu obradu od oko 12 km2.»
Tih 12 km2 nisu dovoljan okvir za ocjenu geoloških i hidroloških prilika tog područja.
Kod razmatranja prostorne distribucije na lokaciji planiranog «centra otpada» od registriranih speoloških objekata evidentna je činjenica da su velikom većinom (12 od 17) oni nalaze duž dna i bokova morfološke udoline unutar koje se planira izgradnja Centra (str. 52 Studije).
Međutim, na samoj lokaciji «centra otpada» prisutne su još neregistrirane i neistražene jame. U neposrednoj blizini planirane lokacije neistraženi su velike jame,
ponorne zone sa grotlima i dr., a koji su na smjerovima prema Jadru i Pantanu.
1.c) Pregled dosadašnjih i daljnja istraživanja
U Studiji naveden pregled dosadašnjih istraživanja i trasiranja podzemnih voda nije cjelovit, što ukazuju i navodi u podnaslovu 5. i 6. ovog izvješća.
Ekološke udruge predlažu, mole i traže da se za izradu potrebne meritornije analize geoloških i hidroloških prilika u Zagori, svakako angažiraju stručnjaci koji su doktorirali i radili na hidrogeološkim pitanjima krša Zagore.
Uvažavanjem ovog prijedloga postići će se izrada svima korisnog dokumenta.
2. Zone zaštite izvorišta
2.1. Važeće zone nisu usklađene s Pravilnikom
Prema posljednjoj Odluci o određivanju zona sanitarne zaštite izvorišta i zaštitnih mjera izvorišta Gradske zajednice općine Split, SG 15/1-1988. područje Općine Lećevica nalazi se u IIb. zoni sanitarne zaštite Jadra i Žrnovnice.
U istoj Odluci, uz zapadnu granicu sliva Jadra i Žrnovnice izdvojeno je područje za koje se pouzdano nije utvrdilo da li pripada slivu ovih dviju rijeka ili slivu priobalnog izvora Pantan.
Prema karti zaštitnih zona koje su izradile Hrvatske vode Split, planirana lokacija «centra» nalazi se u graničnom području između III i IV zone zaštite.
Postojeće odluke o zaštitnim zonama navedenih izvorišta nisu usklađene sa odredbama važećeg Pravilnika za određivanje zona zaštite izvorišta, što je obveza učiniti do 2007.
2.2. Opetovani nedostaci
Svi dosadašnji istraživački radovi ukazuju da smjerovi otjecanja podzemnih voda na planiranoj lokacija «centra otpada» nisu jednoznačno definirani. Moguće je da podzemne vode s lokacije teku prema zapadu do Jaruge i Torka (izvorišta na Krki), Pantanu na jugu te Jadru i Žrnovnici na jugoistoku. Stvarnu situaciju moguće je dokazati uspješnim trasiranjima. Istražni radovi i trasiranja 2005. i 2006. nisu bila uspješna i nisu stavljena u funkciju boljeg rješavanja zaštite podzemnih voda i zahvaćenih izvorišta.
2.2.1. Prvi istražni radovi i trasiranje 2005.
Studija HGIa, u osvrtu na istražne radove EKOINE preko bušotine B-2, uvrštene u SUO planiranog «centra otpada» (IPZ MFC, travanj 2005.) na str. 23 piše:
-«...pregledom citirane dokumentacije primijećeni su određeni nedostaci i nedovoljno objašnjene činjenice, koji u konačnici mogu prouzročiti različitu, pa i pogrešnu interpretaciju rezultata.»
-« ...potrebno je sagledati hidrogeološke značajke i odnose na znatno širem području od neposredno razmatranog.»
-«Premda je regionalna hidrološka situacija bila razmatrana, prikaz nije potpun, odnosno nisu uvaženi rezultati dijela novijih istraživanja, što je u konačnici izravno utjecalo na nepotpun odabir mjesta opažanja pojave trasera.»
-«Trasirenje podzemnih voda iz bušotina specifičan je zahvat s uvijek neizvjesnim rezultatom.»
2.2.2. Trasiranje 2006.
Na str. 53. Studije HGIa piše:
-«Razmatrano područje tipičan je krški teren... U takvoj sredini trasiranje je
uvijek teško izvedivo, a rezultati su upitni. Jedan od mogućnosti je izvedba bušotina,.. Na lokaciji centra to je učinjeno u bušotini B-2 ali su rezultati nažalost izostali.»
«Druga mogućnost je ulijevanje u prirodne krške jame. Idealna situacija je kada u njoj postoji prirodan vodni tok, makar i male izdašnosti.»
Dalje se navodi da u dubokim jamama (210 i 178 m) na lokaciji nije konstatirano tečenje vode, te se trasiranje obavilo iz suhe jame duboke 30. Naknadna istraživanja speologa iz Splita utvrdila su «koncentrirani vodni tok» u jami od 178 m, o čemu su izvijestili javni mediji.
Ozbiljna zamjerka prvim i drugim istražnim radovima je što ekološke udruge nisu bile uključene u nadzor opažačke mreže i dinamiku uzorkovanja.
U Studiji se navodi da je uzorkovanje kod crkvice Gospa Stomorija u Kaštel Starome započeto 22 dana nakon ubacivanja trasera. Također : «.. navodna pojava trasera o kojoj su pisale novine nije potvrđena u našim uzorcima. Na svim mjestima opažanja uzorci se čuvaju u zatvorenim kutijama, a svakih desetak dana transportiraju se u Zagreb na analizu.» U izvješću nije konstatiran iskaz splitskog hidrologa da na izvoru se kod Gospe Stomorije zelenkasti traser našao na kamenu...»
2.2.3 Zabetonirana bušotina B-2
Krunski «dokaz» istražnih radova 2005. je bušotina B-2.
Studija HGIai iz 2006. na str 24. i 25, navodi brojne nedostatke u svezi te bušotine: nije zabilježena minimalna razina podzemne vode, uzorkovanje vode nije evidentirano, bakteriološki nalaz zagađene vode u bušotini nije u svezi septičkih jama zaseoka udaljenih 1-2 km već uslijed radova na ispitivanoj lokaciji.
Također, na str. 24. piše: «ostaci jezgre bušotine B-2, koji se još uvijek nalaze na lokaciji (bez sanduka, razasuti,..), može se konstatirati da pri geološkoj determinaciji nije posvećeno dovoljno pozornosti...»
U sklopu istražnih radova 2006. trebalo je otvoriti bušotinu B-2 i obaviti istraživanja nulte razine vode i dr. To nije učinjeno.
2.2.4. Promjenljive razvodnice
U Studiji HGIa piše:
-na str. 24.: «Naime, dobro je poznato da se konačni sud o dinamici i smjerovima kretanja podzemnih voda u krškom podzemlju može donijeti tek na temelju rezultata trasiranja izvedenih u različitim hidrološkim prilikama. S obzirom na regionalnu hidrološku situaciju; rubni dio nekoliko krških slivova (Jadro-Pantan-Krka), te zonarnost pretpostavljene razvodnice, upravo je razmatrano područje klasičan primjer mjesta na kojem se može očekivati da položaj razvodnice i smjerovi tečenja podzemnih voda variraju ovisno o hidrološkoj situaciji. »
-na str. 28.: «Dugo se smatralo da zapadna granica sliva Jadra i Žrnovnice dijeli podzemne vode tih izvora od podzemnih voda koje se dreniraju prema izvoru Pantan, a da se generalno pruža od područja Radošića na jugu do Ramljana na sjeveru...»
-na str. 30.:»...time se spoznalo da je relativna podzemna barijera Koprno-Divojevići-Brštanovo (koncem sušnog razdoblja) ujedno i podzemna razvodnica između slivova Torka i Jaruge s jedne, te Pantana s druge strane. Otvoreno je pitanje ove razvodnice u kišnom razdoblju, budući da je moguće da tada dio visokih voda teče podzemno prema Gizdavcu i dalje prema Jadru i Žrnovnici. Razmatrana mikrolokacija Centra nalazi se neposredno sjeverno od spomenute barijere, dakle unutar novih granica sliva Torka i Jaruge, pa bi prema njima trebale teći podzemne vode s te lokacije.»
3. Znanstveno neutemeljeno i protupravno
Određivanje zone sanitarne zaštite izvorišta Jadra
Prema Dopunskom izvješću: «Traser se pojavio u izvoru nakon 66 dana i 20 sati, što s obzirom na zračnu udaljenost od 25,15 km pokazuje nisku prividnu brzinu toka od 0,44 cm/s.» (odnosi se na rijeku Jadro).
Dodatno izvješće u zaključku (str. 9) (a isto i Konačni zaključak na str. 3) navodi: «Uspješno izvedenim trasiranjem pokazano je da se predmetna lokacija nalazi u priljevnom području ovog izvora, premda na to nisu upućivali rezultati dosadašnjih istraživanja. Ovo je prvi egzaktan podatak o smjeru i brzini podzemnog otjecanja iz središnjih dijelova Zagore, te on bitno utječe na tumačenje hidrogeoloških odnosa na tom području. S obzirom na dobivene rezultate potrebno je izvršiti reinterpretaciju položaja razvodnice između priljevnih područja Jadra i Žrnovnice na istoku, te Pantana i zahvaćenih izvora Jaruga i Torak u dolini Krke u zapadnom dijelu zagore. Sukladno tomu potrebno je prilagoditi i zaštitne zone spomenutih izvorišta, no to prelazi okvire ovdje elaboriranog istraživanja.»
Na razloge takve sigurne (?) tvrdnje i kontradiktornost u svezi «okvira istraživanja» upućuje naredni stavak Dodatnog izvješća: «Prema ovdje dobivenim podacima, te u skladu s Pravilnikom o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta (NN-55/02), razmatrana lokacija trebala bi se nalaziti unutar IV zone zaštite izvora Jadra i Žrnovnice.»
Ovakva ocjena Dopunskog izvješća krivotvori odredbe Pravilnika i pogrešno prikazuje osnovne hidrološke spoznaje u kršu Dalmatinske Zagore.
Opće je poznato da se u kršu, i uz detaljne analize i obimna istraživanja geoloških, hidrogeoloških i hidroloških odnosa, slivno područje nekog izvora može odrediti samo približno. To je stoga što se u funkciji dinamike podzemnih voda pomiče položaj razvodnice. Prema ranijim znanstvenim radovima i istraživanjima očito je da se lokacija Kladnjice nalazi u teško odredivom zonarnom području izvora Jadro, Pantan, Krka i dr. Neprimjereno je da Dodatno izvješće samo temeljem jednog «uspješno provedenog trasiranja» (?) iz jedne sporno odabrane jame sa sigurnošću (?) donosi reinterpretaciju položaja razvodnice između četiriju rijeka i prilagođava zaštitne zone izvorišta u korist mogućnosti lokacije «centra otpada».Dotično, III zonu sanitarne zaštite Jadra predlaže kao IV zonu?! Da je iskaz Dodatnog izvješća o IV. zoni presmion ukazuje činjenica da su Fritz i Pavičić (1987.) upravo na primjeru izvora Jadro ukazali na problematiku zaštite krških izvora.
Kako svako područje ima svoje posebne, konkretne hidrogeološke uvjete i stvarno stanje na terenu, to se uspostavljanje zaštitnih zona može odrediti prema rezultatima detaljnih istraživanja. Stoga je nereprezentivno i neprihvatljivo da se od 17 registriranih i neutvrđenog stvarnog broja jama na lokaciji planiranog «centra otpada» u Kladnjicama u obzir uzima nalaz samo iz jedne jame (prema Dopunskom izvješću jame br. 5.) duboke oko 30 m.
Rezultati bi bili drukčiji da se trasiranja obavilo preko većih jama (210m ili 178 m sa vodom).
Obavljeno trasiranje preko jame br. 5. iz Dopunskog izvješća, kako u pogledu izmjerene brzine i dr. neutvrđenih svojstva vodotoka, ne daje reprezantivnu sliku šireg područja.
Dopunsko izvješće (temeljem jednog mjerenja iz sporno odabrane jame br. 5. i samo jednog od četiri kriterija iz čl. 4. Pravilnika) donosi zaključak da se prostor planiranog «centra otpada» u Općini Lećevica - sela Kladnjice, Divojevići, Čvrljevo i druga, umjesto III. dodjeli IV. zona sanitarne zaštite izvorišta Jadro.
Za Dopunsko izvješće kriterij vremena - brzine toka podzemne vode prema izvorištu, u dotičnom mjerenju 66 dana i 20 sati, mjerodavan je za određivanje IV zone. To je sasvim pogrešno prema odredbi čl. 21., 23. i 25. Pravilnika, koji predviđaju da se kod određivanja zona sanitarne zaštite izvorišta primjenjuje„ kriteriji koji će najbolje biti u funkciji zaštite kakvoće voda”. Dosljedno tome, trebalo bi primijeniti odredbe članka 19. Pravilnika, prema kom je krško i brdsko-planinsko područje Općine Lećevica potrebno tretirati kao «glavnu zonu prikupljanja i zadržavanja vode u slivovima, gdje se provode mjere zaštite kao u II. Zoni». Dr. Fritz, jedan od najvećih autoriteta za hidrologiju krša i autor hidroloških katara Zagore, područje Lećevice svrstao je u II. zonu sanitarne zaštite.
Bitan propust iskaza o lokaciji Kladnjica kao u IV. zone sanitarne zaštite izvorišta Jadro je što zanemaruje činjenicu da je vodonosnik otkriven, tj. da nad vodonosnikom nema naslaga po kojoj bi vertikalna propusnost bila manja od propusnika vodonosnika. Radi se o golom kršu, te bi zagađivanje s površine terena bez ikakve zapreke prodiralo u vodonosnik. «Tip vodonosnika s obzirom na debljinu i propusnost pokrovnih naslaga» u Pravilniku prvi je kriterij navedeni za određivanje granica pojedinih zona izvorišta (čl. 4. Pravilnika), a koji kriterij Dopunsko izvješće ne uvažava.
Također, Dopunsko izvješće ne uvažava, tj. ne obrađuje ni kriterije «način i veličina napajanja vodonosnika» i «purifikacijski kapacitetu pokrovnih naslaga i vodonosnika» (čl. 4. Pravilnika).
Kod detaljnih istraživanja specifičnosti pojedinog krškog izvorišta jedan od prvih i najvažnijih radova je definiranje gravitirajućeg područja s kojeg se izvor napaja vodom, a koje se ujedno tretira kao područje zaštite. Kako i sama Studija HGIa navodi, «...situacija nigdje nije jednoznačna, a tada postavljene razvodnice svud mogu varirati u kilometarskim razmjerima...(str. 28.)»
Hrvatska je ušla u proces usklađivanja nacionalnog zakonodavstva sa zakonodavstvom Europske unije. Operacionalizaciju ključnih ciljeva Okvirne direktive o vodama (2000/60/EC) o sprječavanja daljnjeg pogoršanja te zaštita i unaprjeđenje stanja vodnih ekosustava predstavlja definiranje «vodnih cjelina». Samo je jedan je vodni sustav Dalmatinske Zagore sa ograncima za Jadro, Krku, Pantan, Čikolu i dr. Dalmacija sa Likom i većim djelom BiHa jedna je vodna cjelina, nedovoljno uvažavana, oskudno istražena, maćehinski gospodarena!
Očito je da Dopunsko izvješće nemeritornim dokazivanjem IV. zone krše odredbe Pravilnika i odbacuju znanstvene spoznaje. Lokacija «Centra otpada» znanstveno neutemeljeno «vuče se» u slivno područje Jadra, koje se želi prikazati kao IV zona sanitarne zaštite, a «izvlači» iz slivnog područja Krke i Pantana. Objašnjenje toj manipulaciji je u skladu sa dosadašnjim malverzacijama kod izrade i prihvaćanja Studije utjecaja na okoliš županijskog centra za gospodarenje otpada u Lećevici:
- u IV zoni sanitarne zaštite izvorišta može se odlagati otpad,
- Pantan, Gospa Stomorija i drugi izvori u Kaštelanskom zaljevu nalazi se u nepobitno u drugoj zoni sanitarne zaštite, gdje se isključuje mogućnost odlaganja otpada, i
- Nacionalni i svjetski status nacionalnog parka područja rijeke Krke pretvrd je orah za lokaciju «centra otpada»
4. Slivovi rijeka i brzina podzemnih tokova u kršu
Poznavateljima hidrologije krša veoma je upitna je brzina podzemnog toka Kladnjice -Jadro od 0,44 cm/s, navedena u Dopunskom izvješću HGIa. Također i rezultat trasiranja koji pokazuje kontakt središnjeg dijela Zagore samo sa Jadrom.
Hidrogeološka studija Geološkog zavoda, Zagreb rađena u razdoblju 1976-79. za sliv Jadra i Žrnovnice na str. 39 piše: «Registrirane brzine kretanja podzemnih voda spadaju u grupu najvećih brzina tečenja podzemnih voda u našem kršu u kojem se glavnina podzemnih voda kreće brzinama 1-5 cm/sek (u oko 70% dosad izvedenih mjerenja – Fritz 1978.) Podaci su tim značajniji jer pokazuju brzine iz udaljenog, na izgled perifernog dijela slivova. Proizlazi da je taj «periferni» dio sliva «direktno» povezan s izvorskim vodama i da površinski vodotoci u području Muća znatno i brzo utječu na režim izvora Jadri i Žrnovnica.»
U istoj Studiji na str. 33. piše: «Određivanje slivnih površina u kršu složen je zadatak a prikaz sliva (granice) još je uvijek otvoren problem.» I na str. 36.: «Sliv Jadra i Žrnovnice nalazi se u Zagori.»
Na str. 42. iste Studije piše: «Sliv izvora Pantan, Slanac i vrulja Arbanije i slatine zauzima zapadni dio Zagore općine Split, a većim se dijelom prostire zapadnije, izvan terena općine.»
Na str. 43. iste Studije piše: «Sliv Vrbe i Čikole, odnosno Krke, prostire se u području općine Split samo svojim krajnjim istočnim dijelom.»
5. Praznina u Studiji
o geološkim i hidrološkim istraživanjima
u Kladnjicama, Općina Lećevica
Županija Splitsko dalmatinska, kao investitor, naručila je kod IPZ Uniprojekt MFC d.o.o., Zagreb, za potrebe planiranog «županijskog Centra za gospodarenje otpadom» izradu Studija utjecaja na okoliš. Studija nije prošla zakonitu proceduru javnog uvida i javne rasprave. Studija je krivotvorila sve bitne činitelje okoliša planirane lokacije županijskog «centra otpada» (hidrološke činitelje, geološke, krajobrazne, stanje biljnih i životinjskih vrsta, postojanje arheoloških spomenika i dr.), odredbe Zakona o okolišu, Zakona o otpadu i Strategije gospodarenja otpadom. Zbog oko 140 pismenih primjedbi na Studiju i predočenih dokaza o postojanju brojnih speoloških objekata na lokaciji i dr. činjenica, izostajanja praćenja trasera prema Krki i dr. Komisija Ministarstva nije prihvatila Studiju, već je zatražila dodatne hidrogeološkeloške radove. Dopunske istražne radove u ljeto 2006. obavio je HGI-Hrvastki geološki institut - Zagreb.
Studija, Dopunsko izvješće i Konačni zaključak HGIa 2006. ne sadrži elemente propisane odredbama čl. 5. i 6. Pravilnika o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta. Takva očitost proizlazi iz odredbe drugog stavka čl. 5. Pravilnika, po kojoj je u prvoj fazi istraživanja potrebno «prikupiti i napraviti reinterpretaciju i analizu rezultata dosadašnjih istraživanja koji se odnose na: hidrogeološke značajke, hidrološke značajke, katastar onečišćivača. Kakvoću vode i analizu prirodnog sustava i utjecaj čovjeka.
Brojne su hidrološke činjenice, značajne za lokaciju planiranog «centra otpada» u Kladnjicama, a koje nisu razmatrane u studijama IPZa i HGIa. Te činjenice su:
- podzemni vodonosnici umjetno jezero Peruča-Vinovo (bunar Vinjanac kraj crkve Sv. Marka, koji je nedaleko od planirane lokacije «centra otpada» i dr.), utvrđen kod izgradnje jezera Peruča, praćenjem kretanja trasera ubačenih u speološke objekte na lokaciji oko jezera,
- podzemni vodonosnici Divojevići-Pantan (kod Trogira), utvrđeni praćenjem kretanja trasera u podzemnim vodonosnicima u razdoblju 1976-79. i dr.,
- podzemni vodonosnici planina Moseć - podmorje oko Šibenika, utvrđeni praćenjem kretanja trasera ubačenog u Divojačku jamu na vrhu Moseća, koja se nalazi oko 2,5 km istočno od zaseoka Elezi, predio Vlake,
- podzemni vodonosnici koritom zbog potresa u zemlju poronule rijeke Vinjakuše, koja je tekla od Vinova, preko Perkovića, sve do Vrpolja Donjeg (Ražine, kod Šibenika), gdje se ulijevala u more. Korito ove rijeke je na nekoliko km udaljenosti od planirane lokacije «centra otpada» u Kladnjicama, a duž korita su nepresušni bunari i podzemna jezera.
- podzemni vodonosnici koritom, također u potresu nestale dvije rijeke Dulibe, koje su tekle, jedna od Bogočina (između Nevesta i Unešića), preko Podumaca i Mirlović Zagore, Konjovrata, prema rijeci Krki (Skradin), a druga se ulijevala se u Vinjakušu,
- nepresušni bunari i lokve, postojanje prirodnih podzemnih spremišta pitke vode u Zagori i sl.
- znanstvene naznake povezanost podzemnih vodonosnika izvora Čikole sa izvorom Pantan i izvorom Jadra
- povezanosti sjeveroistočnog dijela Kladnjica (između zaseoka Matasi i sela Nisko) sa izvorom Jadro
- voda pronađena u bušotini B2 (točno neutvrđene dubine) na planiranoj lokaciji «centra otpada» u Kladnjicama, Općina Lećevica, i dr.
Neke od navedenih činjenica potpuno su nepoznate znanosti.
Studija HGIa, koja se predstavlja kao «do sada najstudioznije i najdetaljnije ispitivanje krša», očito je manipulacija sa zahtjevima čl. 27. Pravilnika. Dotično, Pravilnik predviđa zabranu odlaganja otpada u III. zoni sanitarne zaštite izvorišta, te se za «centar otpada» želi osigurati izuzimanje pomoću «projekta u sklopu kojeg treba detaljnim i namjenskim vodoistražnim radovima ispitati uži lokalitet (mikrozonu). Na temelju rezultata ovih istraživanja utvrdit će se pogodnost terena za izvedbu predviđenog zahvata,…» Dakle, naručeni zadatak te Studije HGIa je da kao već spreman «projekt mikrozone» Kladnjice uguraju u IV zonu sanitarne zaštite.
Podzemljem Dalmatinske Zagore teku i danas vode nekadašnje Vinjakuše i drugih rijeka. Nasrtaji deponija, industrijskih zona i prometnica bez elementarnih ekoloških zaštita na prostor ljutog krša mogu imati katastrofalne posljedice za podzemne vode Dalmacije.
6. Nepoznata rijeka Vinjakuša i njeni pritoci
«Ekološke udruge već šest godina teško uvjeravaju odgovorne institucije javnost u postojanje činjenica koje osporavaju planiranu izgradnju «centra otpada» u Kladnjicama. Ipak dokazano je: postojanje velikog broja speoloških objekata na samoj lokaciji planiranog «centra otpada», postojanje podzemne vode i tokova do Jadra, postojanje živih vrsta koje ne postoje nigdje drugdje na svijetu i dr.
Mnoge činjenice prisutne na samoj lokaciji «centra otpada» ili u njihovoj neposrednoj blizini ne žele se provjeriti i uvažiti: krajobrazne vrijednosti, najljepši vidikovci u kršu Dalmacije, arheološki spomenici na samoj lokaciji, endemične vrste, jedinstvena prašuma Ljutine, zaštićene životinjske vrste i dr.
Poglavito je odgovornim i stručnim osobama teško prihvatiti činjenicu postojanja, znanosti potpuno nepoznate nekadašnje rijeke Vinjakuše. Sječa šuma, erozija tla i potres uzrok su poniranju Vinjakuše u podzemlje. Usmena predaja, toponimi i neka istraživanja ukazuju na podzemni tok Ramljane-Vodice-Jasenik, upravo ispod Razdolja-lokacije planiranog «centra otpada».
Vinjakuša je imala izvor na Moseću pod vrhom Krpušnjak-u selu Vinovo, na, stručnjacima nevjerojatnih, oko 650 metara nadmorske visine. Zbog nadmorske visine istog izvora stručnjaci a,priori tvrde da se radi o «vododerini».
Prema svjedočenju stanovnika Vinova, za jakih dugotrajnih kiša iz izvora provale bujice koje ruše zidove torova, nose telad i sl. (Što je novinar Čelar zabilježio u ljetošnjoj reportaži Slobodne Dalmacije, u privitku). Za ljetnih suša kamen bačen u vertikalnu jamu izvora pada u vodu.
Prema osvjedočenju Jakova Gotovca (tf. broj. 021/225 350), koji se osvjedočio kopajući jamu i tvrdnjama radiostezista, u zaseoku Gotovci, koji je nedaleko nizvodno od izvora Vinjakuše, bučni tok vode na dubini 9 do 12 metara.
U reljefu terena lako se prati krivudavo (vin = krivudav,..) presušeno korito preko zaseoka Listeši, Grbeše, sela Utore, Nevest i Cera. Dalje preko Perkovića i, Primorskog Vrpolja do mora u zaljevu Jadrtovac (u blizini Ražina kod Šibenika).
Da je Vinjakuša bila jaka rijeka (pored njenog imena) svjedoči širina i dubina korita: u zaseoku Listeši i Grbeše je stotinjak metara široko polje; u Nevestu polje je kilometrima razliveno u širinu; u Ceri također. U Primorskom Vrpolju, na samom ušću, u živoj stijeni prokopano korito s nanosom debele zemlje danas je plodno do 800 metara široko zaravnjeno polje. (Čudna «voderina» dugačka oko 35 do 40 km, širine ušća nešto manje od kilometra!).
Vinjakuša je imala brojne jake pritoke. U Nevestu iz Bogočina (Unešić) dolazi uplivna rijeka Dubla (presijecajući trasu današnje željezničke pruge Split-Knin, i kod crkve cestu Plano-Knin) sa jasno usječenim koritom širokim oko 150 metara. (Iz istog Bogočina tekla je druga rijeka Dubla ili Duliba preko Mirlović Zagore, Konjovrata, Skradina do Krke. Narod priča da su Dulibe nestale u potresu u doba kad su ovim krajevima vladali stari Rimljani. Zbog nestanka rijeka vjerojatno je i naziv brda što upućuje na Božji čin, tj. znakovitu prirodnu pojavu-potres.) Korito rijeke može se pratiti i iz Crnog vrha u Divojevićima, kroz Vaganjicu i preko Bogdanovića (ranije Svratok), Sitnog i Perkovića sa razlivanjem u široka polja. U Vinjakušu se ulijevala i rječica sa predjela današnje šibenske industrijske zone Podi, kojom danas ide cesta Trogir-Boraja-šibenik. U blizini utoka te rječice je i druga rijeka što je dolazila sa područja Teklin, u čijem koritu su vinogradi i voćnjaci. U Vinjakušu se ulijevala i poznata rijeka Dabar koja je dolazila sa područja Danilo.
Hrvatskim vodama u Splitu već nekoliko godina bezuspješno se daju ponude za besplatna vodiča za obilazak terena Vinjakuše. Međutim, nema se vremena za «vododerinu» ili rijeku koja je «može biti zbog povećane vode tekla nakon Ledenog doba, kada se led otapao na Dinari.»(?) Ni voditelj dopunskih istražnih radova nije imao vremena za istraživanje Vinjakuše.
7. Problematika deponiranja otpada u kršu i zaštita voda
Područje Zagore krški je vodonosnik - slivno područje više rijeka, koje zbog svog položaja, kakvoće vode i hidroloških značajki ima karakter strateških vodnih rezervi. Stoga je cjelovitim hidrološkim i hidrogeološkim istražnim radovima nužno definirati rasprostiranje slivova i krških vodonosnika, njihovo bilanciranje, te odrediti mogući razvoj vodnih resursa, njihovo optimalno korištenje i zaštitu kakvoće vode. Planiranjem «centra otpada» u Općini Lećevica, koja nema ni svoj Prostorni plan postupa se: Eto ti ga smeće, a vodi Jadra i drugih rijeka i izvorišta Dalmacije kako bude!
Onečišćenja Jadra već su preko granica tolerancije. Prema posljednjim izjavama odgovornih uposlenika Higijenskog zavoda Split, »voda Jadra za piće zadovoljava kemijskim (?) ali ne i sanitarnim stanjem». U vodi nalazi se x puta više klora od dozvoljenog...
Dodatno izvješće, pri davanju iskaza o IV. zoni područja Općine Lećevice ne sadrži (ne uvažava) katastar zagađivača unutar slivnog područja. Dodjela golom kršu Zagore statusa IV zone sanitarne zaštite izvorišta, u situaciji kad je voda već sanitarno zagađena, predstavlja neodgovoran zločin! Period od 50 dana (vremenski kriterij IV zone) očito ne osigurava biološko pročišćavanje vode i ne štiti izvorište Jadra od kemijskog zagađenja, jer je vrijeme dekontaminacije ili razrjeđenja u mnogim slučajevima današnjih zagađujućih tvari duže od 50 dana protoka kroz podzemlje. Kemijsko onečišćenje podzemnih voda danas sve je veći problem.
Da bi se zaustavio trend padanja kvalitete vode Jadra nužno je pronaći načela djelotvorne zaštite podzemnih voda i izvorišta, te uspostaviti odgovarajuće zone sanitarne zaštite u čitavom slivnom području (Glamočko polje, Livanjsko polje, Sinjsko polje, područje Muća, Brštanovo, Lećevica, Kladnjice, Vučevica i dr.).
Nedostatak kvalitetnih pitkih voda biti će uskoro jedan od najvećih problema Dalmacije i Županije splitsko dalmatinske, poglavito šireg splitskog područja. Dopunsko izvješće, navodeći IV. zonu za središnji prostor Zagore, ne uvažava ovu činjenicu. Jadro u ljetnim mjesecima ima kapacitet izvora od 4-4,5 m3/sek. a potrošnja je do 3,5-4 m3/sek. Umjesto da se prostornim planom općina i Županije osigura zaštita pitkih voda temeljena na eliminacijskim i poredbenim kriterijima za lociranje pojedinih objekata ili korištenje prostora, istim se a,priori želi zagaditi podzemne vode. Takav stravičan «plan» potvrđuje napisano na str. 153. Studije utjecaja na okoliš za Centar za gospodarenje otpadom Splitsko dalmatinske županije u Lećevici piše: "Nepoželjne pojave koje se mogu javiti zbog nepravilnog rada Centra, uključujući i ekološku nesreću, su slijedeće: onečišćenje podzemnih i površinskih voda vodama iz objekta za mehaničko-biološku obradu, mogućnost zaraza primarnim i sekundarnim patogenima,..."
Zdravom razumu teško je prihvatljiva činjenica da odgovorne osobe ŽSD žele izgraditi a Komisija MZOPUa odobrava «centar otpada» kojim se može zagaditi izvorište Jadra!
Unatoč mogućnosti zagađenja i zaraze u prijedlogu izmjene Prostornog plana Županije splitsko dalmatinske, koji je na javnom uvidu od 10. do 8. studenog o.g., ucrtana je lokacija Centra otpada sa lokacijom u Kladnjicama. Lokacija «centra otpada» u Kladnjicama određena je prije šest godina, iako do danas na zakonit i legitiman način nije prihvaćena Studija utjecaja na okoliš (sa pripadajućim istražnim radovima).
8. Nezakonitosti
Studiju HGIa i ljetošnje Dopunske istražne radove za županijski «centra otpada». razmatrala je i prihvatila 3. listopada 2006. Komisija MZOPUa, iako joj je mandat rada, prema Zakonu o zaštiti okoliša, istekao 21. srpnja 2005. Član Komisije i uposlenik Hrvatskih voda Split bio je protivan usvajanju i tražio je prethodno izjašnjavanje Hrvatskih voda.
Pojedini članovi Komisije ujedno su i naručitelji Studije (Niko Mrčić, Ravnatelj Odjela u Županiji splitsko dalmatinskoj), a pojedini članovi Komisije nisu poimence ni imenovani (predstavnik Općine Lećevica), što je protuzakonito.
Načelnik Upravnog odjela Ministarstva g. Nenad Mikulić 3. 10. 2006. u «intimnoj» raspravi sa članovima ekoloških udruga priznaje očigledan propust što taj «dopunski» dio Studije ne udovoljava zakonskim odredbama o pravima javnosti, javnom uvidu i javnoj raspravi (kako to predviđa Zakon o zaštiti okoliša i Pravilniku o procjene utjecaja na okoliš), te da će se Komisija izjasniti o razlozima uskrate javnog uvida(?). Mikulić, uz pomoć policije, nije dozvolio sudjelovanje na 3. sjednici Komisije ni predsjednicima triju ekoloških udruga, iako im je tajnica Komisije (Ministarstvo) dostavila pismeni poziv na sjednicu.
10. Održivi razvitak ili logika profita
Prema čl. 20. Pravilnika, trebalo bi «određivanje zona i mjera zaštite obavljati selektivnim pristupom zaštite koja se uklapa u planove održivog razvitka u funkciji smanjivanja rizika od onečišćenja krških vodonosnika».
Logika profita prisutna i u intenciji izgradnje županijskog «centra otpada» muči danas svijet svojim posljedicama poremećenih hidroloških ciklusa, sušama, poplavama i dr.
Cijena mogućnosti trajnog zagađenja sustava vodotoka Jadra suviše je velika da bi je građani mogli platiti:
- umjesto danas: 1 m3 pitke vode na slavini = 8 kn,
- sutra: 1litra PET pakovane vode = 8 kn!
Prema iskustvima diljem svijeta, kapital bi uspostavom sustava zagađenja pitkih voda prisilio građane na višestruko povećanu cijenu vode, do te mjere da bi većina građana «slobodne demokratske Republike Hrvatske» mogli samo izabrati: hoće li platiti pitku vodu ili kupiti hranu (i piti zagađenu vodu).
Činjenica je da poremećena prirodna ravnoteža današnje «vladare svijeta» uglavnom ne zabrinjava. Nerealno je očekivati da će poduzetnik kojemu je prvi cilj ugradnja vage na ulazu «centra otpada» slijediti etičke norme i voditi računa o okolišu! Maglovite i opasne studije i izvješća treba svakako odbaciti!
11. Opasnosti smještaja štetnih i opasnih tvari u kršu Dalmacije
Mnogi znanstveni radovi, studije i hidrogeološke i dr. karte upozoravaju na opasnost odlaganja štetnih i opasnih tvari u kršu.
Dr. Franjo Fritz, jedan od najpriznatijih istraživača dalmatinskog krša na znanstvenom skupu u Dubrovniku 1995. god., u radu naslova Mogućnosti smještaja otpadnih tvari u Dalmaciji, navodi: «Mogućnosti su smještaja za vodu i more štetnih i opasnih tvari s hidrogeološka gledišta u kopnenome dijelu Dalmacije veoma ograničene...Uzrok je spomenutog ograničenja višestruk. Najveći dio toga krškog terena pripada zaštitnim područjima izdašnih izvora i crpilišta pitke vode, a u tim je područjima zabranjeno odlaganje tih tvari. Veliki dio preostalog terena pripada slivovima zatvorenih zaljeva i eustara tamošnjih rijeka, što su vode veoma osjetljiva ekosustava. Pogoršanje kakvoće voda u tim uglavnom zaštićenim područjima...može izazvati teško sagledive negativne posljedice na tamošnju floru i faunu. Kada se izdvoje još aktivni i potencijalni turistički centri, preostaje u Dalmaciji veoma uzak nekontuiran pojas uz obalu mora....»
Zakon o otpadu i strategija gospodarenja otpadom nalažu hijerarhiju postupaka sa otpadom: najpoželjnije je spriječiti ili smanjiti nastajanje otpada, slijedi oporaba i, kao posljednje, odlaganje na odlagalištima. Sasvim suprotno zagovara Studija županijskog centra», u koji se planira dovoz gotovo cjelokupnog pomiješanog županijskog otpada, a prema najavama moderatora «centra», i nepoznati milijuni tona svjetskog otpada godišnje.
U naslovu Studije A.4.2 na str. 108-112 iznesena je procjena količina otpada Županije od 154.587 t/u 2005. do 240.119 t/u 2030. god. U tablici Studije A.4.3/1 prikazana je projekcija količina otpada za obradu i zbrinjavanje u «Centru za gospodarenje otpadom» od 151,495 t u 2005. do 188.406 t u 2030.god.
Analiza, u Studiji navedene količine i strukturi otpada, pokazuje da je u SDŽi moguće je oporabiti preko 90% otpada, a 2030. planira se maksimalno 22%. To je suvišne pesimistična procjena obzirom na mogućnosti izdvojenog sakupljanja otpada i odredba Zakona o otpadu:
-čl. 13: (1) «Gospodarenje otpadom je od interesa za Republiku Hrvatsku.»
-čl. 32: (1) «Otpad čija se vrijedna svojstva mogu iskoristit mora se oporabiti.»
Za, u «centar» dovezen otpad predviđa se «tehnologija mehaničko-biološke obrade», koja se svodi na iskipavanje iz kamiona i bagerima naguravanje na deponij rasutog ili slaganje baliranog otpada. Za biorazgradljivu komponentu otpada predviđa se polijevanje vodom radi brže razgradnje (i djelotvornijeg širenja zadaha deponije,...).
Predviđa se i termičko iskorištavanje predobrađene gorive frakcije (bala), što ga hoće reći spaljivanje u trima kaštelanskim cementarama – spalionicama bez filtra, te spalionici na samom «centru» u drugoj fazi «centra» (navedeno u NAPu -Nacionalni akcijski plan, izrađen 2005. prema obvezama Barcelonske konvencije).
Dakle, županijski «centar otpada» - u biti deponija i spalionica svjetskog otpada, predstavlja inverziju pameti, kršenje zakona i uništavanje životnih resursa.
12. Neuvažavanje Pravilnika
Dopunsko izvješće ne sadrži brojna istraživanja i analize i krši odredbe koje propisujePravilnik o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta.
Prema odredbama Pravilnika o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta jasno proizlazi da predmetno Dopunsko izvješće može biti samo manji dio potrebne dokumentacije, a nikako meritorna podloga.
Prema važećoj Odluci Kladnjice se nalazi u trećoj zoni sanitarne zaštite Jadra.
Iskaz Dodatnog istraživanja o lokaciji planiranog «centra» na IV zoni sanitarne zaštite izvora krivotvori jasne odredbe Pravilnika o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta. Provedena Dodatna istraživanja ne mogu biti mjerodavna za određivanjezona sanitarne zaštite izvorišta zbog sljedećeg:
a) ne predstavljaju obim i kvalitetu vodo istražnih radova kao ih propisuje Pravilnik u čl. 4.,
b) ne sadrži obim poslova predviđenih u čl. 5. Pravilnika («prikupiti i napraviti reinterpretaciju i analizu rezultata dosadašnjih istraživanja koja se osobito odnose na: hidrogeološke značajke, hidrološke značajke, katastar onečišćivača, kakvoću vode i analizu prirodnog sustava i utjecaja čovjeka”).
c) Dodatno izvješće navodi da je pregledano 17 speoloških objekata, a trasiranje je obavljeno samo preko jedne jame (Jama br. 5).
Dakle ovo izvješće ne udovoljava kriterijima navedeni pod a) i b).
d) prema čl. 5. i 42. Pravilnika prijedlog za određivanje zona sanitarne zaštite izvorišta daju Hrvatske vode, a ne HGI - kako je to u ovom slučaju,
e) Dodatno izvješće ne sadrži potrebne elementa koje propisuje čl. 6 Pravilnika. (10 točaka Elaborata zaštitnih zona i dr.),
f) Praćenje kretanja trasera obavljeno je u ljetnom razdoblju (16.05. do 14.08. 06.), kada su, prema posljednjem stavku na str. 8 Dodatnog istraživanja «vladali prosječni hidrološki uvjeti, a prema kraju razdoblja opažanja postupno prevladavali uvjeti niskih voda. Sukladno uvriježenom mišljenu, pri visokim vodama može se očekivati i nešto veća prividna brzina podzemnog toka prema izvoru Jadra od ovom prilikom utvrđene.»
Da navedeno trasiranje ne može biti meritorno ukazuju odredbe članka 21. Pravilnika, po kom se IV zona određuje u razdoblje 10 do 50 dana u uvjetima velikih voda i dr.
Bitan prigovor Dopunskom izvješću je što ne uvažava odredbe iz poglavlja 1.2. Zaštita krških vodonosnika, čl. 19. Pavilnika: «Prema potrebi, na krškom području, izdvajaju se i vodoopskrbni rezervati koji obuhvaćaju brdsko-planinska područja, odnosno glavne zone prikupljanja i zadržavanja vode u slivovima, te se provode mjere kao u II. Zoni.» Takve mjere djelotvornije zaštite (kao u II zoni) logične su obzirom na postojeće sanitarno zagađenje.
Umjesto zaključka
Istražni radovi za razgraničavanje zona sanitarne zaštite su opsežni i zahtijevaju prilično vremena i sredstava. Dopunsko izvješće HGIa,osim što je prikazalo rezultate bitno drukčije od prethodnih studija i brojnih znanstvenih radova, predložilo je novo zoniranje prostora Zagore - bitnog za opskrbu pitkom vodom Dalmacije, sa nižim stupnjem sanitarne zaštite, a bazirano samo na vremenu dotjecanja podzemne vode iz jedne ne reprezantivne jame sa lokacije Kladnjica do izvora Jadra.
Bitna zamjerka Studiji utjecaja na okoliš za «centar otpada» u Lećevici», i predmetnom izvješću sa krivotvorenim iskazivanjem središnje Dalmatinske Zagore kao IV zone sanitarne zaštite Jadra (koje na protuzakonit način prihvaća Komisija MZOPUa), je što, unatoč inženjerskim barijerama koje bi se postavile na krškom terenu, konstatiraju skandaloznu mogućnost ekološke nesreće zagađenja podzemnih voda i zaraze stanovništva i dr., a ne sadrže ni procjenu rizika odlagališta otpada. Opće je poznato da širenje kontaminanata u podzemlje krša podzemnim vodama ima mnogo nepoznanica i ono zahtjeva predano angažiranje kompetentnih stručnjaka za vode i druge discipline. Kategorizacija rizika «centra otpada» veoma je složen i specifičan posao, složeniji nego npr. prosudba ili kategorizacija rizika u nuklearnoj tehnologiji ili tehnologiji spaljivanja fosilnih goriva. Otuda je neprihvatljivo da se temeljem oskudnog predmetnog Dopunskog izvješća pokušava izmanipulirati izmjena sanitarnih područja u svrhu lociranja «centra otpada».
Opće je prihvaćen znanstveni stav da na jednu poznanicu u kršu postoji stotinu nepoznanica, ili kako jedan reče: «Samo Bog može znati kud vode teku kršem.» Znanost nije dosegla razinu konceptualizacije (spoznaja) koja bi omogućila razmatranje prirodnih fenomena krša.
Posebno je važna činjenica da kontaminacija podzemnih voda nosi mogućnost trajnog gubitka vodovodnog sustava rijeke Jadro, kojim se napaja pola milijuna stanovnika.
Prostor Kladnjica hidrološki je povezan sa rijekama Jadro, Žrnovnica, Krka, Čikola i dr., te bi planirana lokacija tzv. «županijskog centra otpada» ugrozila vodoopskrbu većeg dijela središnje Dalmacije (dijelovi zadarske, šibenska i splitska županija).
Uz pozdrav!
Predsjednik EU
"ZVONA KAŠTELA" KAŠTELA
Vinko Grgurević:
Koordinator KU 'Zvona zagore'
Ante Paško Maleš:
Predsjednik Udruge 'Rast'
Anđelko Parčina:
U privitku:
- Karta slivnog područja; izvor: Hrvatske vode, 13 (2005) 52, 265-281, znanstveni članak Nove spoznaje o hidrologiji Krke, Ognjen Bonacci, Igor Ljubenkov
Napomena: U radu su prikazane nove spoznaje o hidrologiji rijeke Krke. Sliv vodomjerne stanice za Skradinski buk povećan je za 808 km2, te se dodani sliv preko planirane lokacije «centar otpada» pomakao do prostora u blizini Muća.
Ista karta uručena autoru Dopunskog izvješća Rezultati trasiranja jame na lokaciji centra (broj: 90/06. HGI-Hrvatski geološki instituta, Zagreb, kolovoz 2006., 15 stranica), ali u isti nije uvrštena, kao očito ni u Studiju HGI ur. broj 68/06 (lipanj 2006 godine). Isto, sa činjenicom nemeritorna iskazivanja područja planirane lokacije «centra otpada» ukazuje na unaprijed određene rezultate predmetnih dopunskih istražnih radova.
-Dvije hidrogeološke karte Hidrogeološka funkcija terena i Hidrogeološki stup Zagore, izvor: znanstveni članak: Hydrogeology of the Hinterland of Šibenik and Trogir, Croatia, Zagreb 1993., Autora: Franjo Fritz, Ante Renić i Ante Pavičić.
Napomena: Preko područje planirane lokacije ucrtani su podzemni tokovi prema crpilištima Torak i Jaruga na Krki, te Pantanu i Jadru. Lokacija je u zoni dodira sliva Pantan, Jadro i Krka.
-Hidrogeološka karta područja Općine Split, koju je obradio dr. F. Fritz, izvor: Hidrogeološka Studija, Geološki zavod, Zagreb, 1979.
Napomena: ista je uvrštena kao prilog 1 u Studiju utjecaja na okoliš za planirani «Centar za gospodarenje otpadom Splitsko-dalmatinske županije u Lećevica», ali u tekstualnom dijelu za istu nije dano odgovarajuće objašnjenje, pače ista se i ne spominje.
NAPOMENA: u navedenim kartama ucrtani smjerovi podzemnih tokova jasnije su označeni plavom bojom a lokacija planiranog županijskog «centra otpada» označena je crvenim križićem.
-Novinski članak Slobodne Dalmacije od 24.10.06. Ekološke udruge obmanjuju javnost i članak Vjesnika od 25.10.06. Elokoške udruge lažu
U istim županijski Pročelnik Tomislav Mihotić, ujedno i imenovani direktor tvrtke budućeg «županijskog centra otpada», prikriva vodnu povezanost lokacije Kladnjica i Jadra i iznosi:
-Komisija Ministarstva za procjenu Studije utjecaja na okoliš (kojoj je mandat rada prema st. (2) čl. 29. Zakona o zaštiti okoliša istekao 21.7.05.) donosi ocjenu prijedloga zaštitnih zona izvorišta, iako je za to mjerodavan naručitelj vodoistražnih radova i «Hrvatske vode» (čl. 5. i 6. Pravilnika).
-«centar otpada» može se graditi u trećoj zoni zaštite izvorišta (iako čl. 32. Pravilnik o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta zabranjuje deponiranje otpada u III. zoni).
-Presliku 153. str. Studije utjecaja na okoliš Centra za gospodarenje otpadom SDŽ
Napomena: U trećem stavku piše: «Neželjene pojave… uključujući i ekološku nesreću, su slijedeće: -onečišćenja podzemnih i površinskih voda …»
-Novinski članak Novog lista od 10.5.2003. u kom dir. Hrvatskih voda Split izjavljuje: «Nećemo dati vodopravnu suglasnost za izgradnju takvog objekta ako istražni radovi pokažu bilo kakve naznake da postoji podzemno otjecanje ka sadašnjim i potencijalnim izvorima pitke vode.»
- Članak glasila Udruge Split zdravi grad (proljeće 2005.) Čistoća srca u kom direktorica tvrtke «Čistoća» govori o političkoj odluci gradnje «centra», uvećanim troškovima odvoza smeća i dr.
-Novinske članke Slobodne Dalmacije: Otkrivena špilja velika kao cijeli poljudski stadion od 7.2.06.; Pronašli nastavak jame Golubinke, od 17.9.06. i Lažištipavac u utrobi Golubinke od 25.10.06. u kojima se iznose podaci o jami dubokoj 210 m – udaljenoj oko 700 m od planirane lokacije «centra otpada», tekućoj vodi u jami, živim vrstama za koje je znanost utvrdila da ne postoje drugdje u svijetu i dr.
|
|
|
HRVATSKE VODE,13(2005)52,265-281 |
|
|
|
|
Prema Zakonu o otpadu, koji je stupio na snagu početkom godine, od 1. siječnja 2005. lokalna samouprava mora komunalni otpad odvojeno prikupljati i naplaćivati prema vrsti i količini. Taj projekt zahtijeva velike pripreme, ima dvojbi da bi mogao biti odgođen kao to je nekoliko puta odgađan i rok o sanaciji deponija.
- Angažirat* ćemo sve snage da se konačno počne provoditi sortiranje otpada. Uspijemo li s prvom fazom sortiranja papira, stakla i željeza, za to imamo zainteresirane kupce radi daljnjeg recikliranja, to je već 50 posto manje smeća.
Ako lokalna samouprava tu obvezu ne uspije izvršiti, županija ima popravni rok od šest mjeseci, a ako i ona zakaže, reagirat ce država. Ne možemo vise odugovlačiti s izvršavanjem te obveze, pogotovo ne na obali i otocima.
Ministrica Marina Matulović-Dropulić, 29.01.2004,