Uvodno pojašnjenje
Potpis pod ovu naslovnu snimku, prema Pravilniku našega Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uredenja i graditeljstva - o uvjetima za postupanje otpadom, trebao bi glasiti: Odlgalište otpada ne smije biti u vodozaštitnom područu odredenom u skladu s propisima o vodama; u krškom područu s dobram vodopropusnošću; u području sa slobodnim tokovima podzemnih voda.

Fotografija koju promatrate i one koje slijede snimljene su u vodozaštitnom području krških izvora i izrazito okršenom području s karakterističnim reljefom na površini i u njegovu podzemlju, te nad tokovima podzemnih voda - u prostoru Dalmatinske zagore.

I za najobilnijih kiša ovdje nema površinskih vodenih tokova, za obradbu malenog dolca nije potrebno oranje već samo strpljiva ruka koja će od kamena osloboditi i najmanju nakupinu zemlje težatice. To je prostor u kom su sela razbacana kao maleni zaseoci nad plitkim udolinama ili je pak više kuća zbijeno ispod omanjega kamenog uzvišenja koje ih štiti od oštre hladne bure, a u blizipi je neki od rijetkih izvora pitke vode. Sve se to nalazi u dijelu Hrvatske omeden krškim rijekama Krkom i Čikolom te obroncima Svilaje i Moseća, dok na drugu stranu dopire do ujezerenoga i urezanog toka rijeke Cetine. Na tom prostoru izmedu željezničke pruge kod Unešića u smjeru juga i magistralne ceste Dalmatine, netko je u Prostornome planu - očito izradenome bez znailja o stvarnim činjenicama – odabrao mjesto zamišljenog Centra za gospodarenje otpadom u Lećevici! Da nelogičnost bude veća, na rubu toga kopnenog dijela terena Zagore prema Jadranskome moru nalaze se i tri za vodoopskrbu važna krška izvora: Pantan kod Trogira, Jadro kod Solina i Žrnovnica - u danas gotovo splitskome predgradu! Dodajmo tomu i općepoznatu činjenicu, da j e s Jadra još car Dioklecijan - mnogo stoljeća prije nas Slavena - dao sagraditi akvedükt ili vodovod za svoju palaču ili današnju metropolu Dalmacije!

I što sada kazati za besmislenu i morbidnu ideju o stavljanju bisera tehnološkog čuda - Centra - u taj okršeni pojas? Snimam s podnožja 500 metara visoke uzvisine Plišivice prema nešto nižem Crnome Umcu i Japagama i cesti što od Gognjih Utora vodi za Kladnjice i Lećevicu. Pod nama je, eto, mjesto ponuđenog zla za Zagoru!

Stvarnost i geološke činjenice
U hijerarhiji upravljanja ili općinsko-županijske skrbi o prostoru koji se nalazi pod njihovom brigom (čitaj: vlašću!), medu brojnim je uredima ili resorima okupljenih činovnika i izradba prostornih planova ili nadzora nad nužnim planovima što pravilnijeg odabira organizacije postojećih naselja te njihovo uklapanje medu moguće industrijske ili tzv. gospodarstvene zone. Očito bi jedini realan i objektivan pristup takvom planiranju bio da su oni koji rade na takvome zadatku prije svega vlastitim očima vidjeli neki odabrani prostor, te ga obišli i prošli kroza nj!
Zašto se to moralo dogoditi baš ovdje gdje i zakonske odredbe upozoravaju na nemogućnost - nije jasno. Da je netko uz topografsku kartu posegnuo i za geološkom, pa ako je baš i ne razumije priupitao nekoga za njezin sadržaj ili pojašnjenje, pročitao barem nekoliko rečenica iz popratnoga tumača karte - morao bi se ipak zapitati o ispravnosti svoje odluke kad se zna da je o radovima na tom prostoru pisano već prije 150 godina?
No očito je riječ o nekome tko nema potreban stupanj obzirnosti, ali ima moć odlučivanja ili određivanja, pa vjerojatno odabire za sebe povoljniji i isplativiji put! Od države dobiva (zakonom zajamčena) predviđena financijska sredstva za izradbu potrebne studije i dobiveni kolač dijeli prema svom nahođenju.
Kako su pak rezultati i spoznaje ovisnih stručnjaka podložni njihovu stupnju poštovanja pravila struke, ili pak svoj posao obavljaju samo od okriljem institucije i za koju rade, o zadatak obave površno, odnosno u skladu sa željama naručitelja. No dogodi da mnogi stručnjaci iznesu točne spoznaje i upozore na probleme na terenu, ali to nitko savjesno ne pročita ili ne shvati, jer se u zaključku na taj detalj nije još jednom i upozorilo!?
U našem slučaju već i podatci iz Osnovne geološke karte, a kamoli i studiozna izradba detaljne geološke karte sa svim prikupljenim mjerenjima i proučavanjima površinske i podzemne morfologije, potvrdili bi već dobro znanu geološku složenost, tektonsku okršenost i razlomljenost vapnenačkih naslaga  te seizmičku aktivnost u kojoj se jedna takva zamisao ne može - bez očekivanih posljedica - i realizirati! . Uz poštovanje zakonskih napomena,
vrlo bi se lako zaključilo kako je ovdje pojam o kršu i krškome reljefu nedovoljno uočen i nije shvaćen na način kako su do sada krš koristili starosjedioci, niti je poštovana njegova ekološka iznimnost i vidljiva vodopropusnost.

Unatoč spoznajama iz postojeće geološke karte i upozorenjima neovisnih stručnjaka na određene propuste pri izradbi Studije, jasno je kako je nečija moć odlučivanja unatoč (ne)znanju omogućila otklanjanje upozorenja i davanje dozvole za realizaciju zamišljenoga.

Hidrogeologija i tok vode kroz podzemlje
Budući da za ovaj prostor postoji već odavno izrađena osnovna i detaljnija hidrogeološka karta s naznačenim glavnim smjerovima kretanja podzemne vode, čudno je kako
i ta spoznaja nije bila dovoljna da se ne pomisli na planirano odlagalište i to shvati kao realnost.
Stoga je još čudnije što se boja-traser nije pravodobno ubacila ili u već izbušenu bušotinu ili od speleologa sugeriranu (210 m duboku) jamu! Konačno je od 17 pronađenih jama (jasan dokaz intenzivnog okušavanja ovog područja!) odabrana jedna duboka samo 30 metara i boja je ubačena u hidrološki ne baš povoljno vrijeme (za razina niskih podzemnih voda!) - očito samo da se zadovolji potreban detalj iz planiranoga, kada je to već bilo uračunato za samu Studiju.
Stojimo nad otvorom ove jame do koje je voda bila vatrogasnim cijevima dovedena iz cisterne i upuštena poslije ubacivanja boje. Ona dublja jama, od 210 m, zvana Golubinka, na svome dnu ima nakupinu vode, koja je prema izvješću

speleologa ponirala u veću dubinu. Od ove male jame udaljena je oko 1,5 km i dodatno ulijevanje vode ne bi bilo potrebno, ali i njezina pojava na priobalnim izvorima bila bi mnogo brža. Taj bi podatak nedvojbeno dokazao da se planirano područje odlagališta otpada nalazi u značajnijoj zoni zaštite za vodoopskrbu kaptiranih izvora - što bi bila i potvrda prijašnjih hidrogeoloških istraživanja i postojećih karata! Znam pouzdano da u ovim vapnenačkim naslagama postoje razine niskih, ali i visokih podzemnih voda pa se stoga brže ili sporije opaža zagađenje na nižim izvorima.

Do bunara Jasenika iza naselja Divojevića pješačimo nekoliko desetaka minuta; na kraju proširene doline na dnu obronaka Plišivice i uza nj nekoliko nižih uzvisina nalazi se kamenjem obzidan bunar, koji nikada ne presuši. Bio je korišten za napajanje stoke što je brstila travu po okolnim obroncima, ali je služio i seljanima koji su radili u obližnjem polju, u maslinicima i malim vinogradima. Dubina vode iznosila je više od 1,5 m i kada su je izvadili bila je dobra za piće. Prema novim krovovima i obnovljenim kućama u obližnjem zaseoku vidi se da se ljudi vraćaju u taj prostor Zagore.
Pred naseljima Miškovićima i Šilovićima, nedaleko od crkve Sv. Filipa Jakova u Kladnjicama, na južnim prisojnim uzvisinama Branilovca i Okršja, dijela brda Plišivice, uz zapadnu stranu ceste nakupina je vode zvana Žabljak, okružena trstikom. Iznad nje na obronku prostrana je sabirna ploha za kišnicu, ispod koje je seoska cisterna. Višak vode s kamene kosine i iz cisterne istječe u Žabljak. Kako je bilo još prohladno, a na površini je bilo i leda - žabe nismo čuli! Uz kućne cisterne po okolnim zaseocima, ova je voda blagodat za stoku
i za vrtove i, kako kažu seljani - nikada ne presuši!

Laporoviti proslojci u paleogenskim naslagama i tanke leće dolomita unutar vapnenaca kredne starosti omogućuju procjeđivanje oborinskih voda i njihovo zadržavanje u omanjim udolinama, a kako je ta voda pitka, u blizini su izgrađena naselja, što je u krševitoj Dalmatinskoj zagori pravo bogatstvo.
Uz drugu stranu obronka planiranog Centri  nalazi se lokalitet Zmajevac s nekoliko odijeljenih bunara pitke vode izgrađenih obzidanim kamenjem - kažu, još iz turskih vremena. O njihovoj starosti govore i između bunara izrasli krupni i skladno oblikovani hrastovi promjera većeg od metar i pol! Naborana kora debla kao da
je ukrašena razgranatim bujnim granama što rese skladno oblikovane krošnje, koje se već stoljećima odupiru naletima hladne bure što dopire iz daljine sa Svilaje i s bijelih vrhova Dinare na rubu obzora. Na srednjem bunaru - od njih pet - kao nekoj većoj lokvi, voda nije zamrznuta, a kršni starina uz nas kaže: - Tu ti, sinko, voda stalno izvire iz svoje dubine i nikada ne zaledi niti presuši. Ovo je doista pravo bogatstvo Dalmatinske zagore skriveno od pogleda znatiželjna putnika, koji bi s velikim zanimanjem došao ovamo i zagrlio ova stabla, veseleći se njihovoj dugovječnosti i izdržljivosti.

To je netaknuta Zagora

Dok smo u Klovićevim dvorima u Zagrebu upoznali  vjerojatno manji dio njezine kulturne prošlosti, u dalmatinskoj metropoli - Splitu - Zagora se uvijek odbacuje u drugi plan i negira njezina vrijednost, tretirajući je kao beznačajnu pozadinu ili zalede u koje se može prebaciti  sve što Splitu (a i širem prostoru) smeta. A Split bi trebao  shvatiti da je Zagora njegova riznica, a ne odlagalište! "Kako zemlja krša i siromaštva može biti riznica?" – Može "- ne dopuštajući da se taj uščuvani prostor devastira kao novootkrivena zona za eksploataciju... i kao... odlagalište obalnog smeća", kako je zapisala direktorica Klovićevih  dvora Vesna Kusin.

Vjerojatno i predlagatelji Centra dobro znaju i drugu stranu medalje koju nam sada pružaju, jer u svome  naumu vide jedino profit i novac od njegove realizacije.  Što se njihove savjesti i slova zakona tiče, oni znaju da ima  (ne)stručnjaka sa zvučnim titulama i visokim zvanjima koji će na zveket škuda pronaći kompromisno objašnjenje i  naklonom glave zadovoljiti svoga nalogodavca! U velikome globalnom selu prepunom smetlišta i inih (ne)potrebnih  svetišta globalizacije, to još jedno smetlište u nekoj svijetu nepoznatoj Dalmatinskoj zagori ionako se ne vidi iz svemirskih visina - pa ušutkajmo onda nepotrebnu galamu sada samo nekoliko stotina stanovnika toga kraja!

A tamo dolje, nahranjen životnim iskustvom, pučki pjesnik Stipe Grcić iz svijetu nepoznata Badnja kroz stihove svoje pjesme poručuje:

Ne prodaji sine zemlju
Naročito nemoj strancu,
Kad ne budeš zemlje ima.
U debelom bit ćeš lancu.

Ne prodaji sine zemlju,
Da te kletu tvoja dica.
Sutra će ti unuk reći.
Sve je proda propalica... .

PODZEMLJE LEĆEVICE