Prof.dr. Stanko Uršić: Kaštijun je istinski zločin

Jučer je u organizaciji Istarskog GROZD-a Domu branitelja u Puli održana jako dobro posjećena tribina o gospodarenju otpadom. Izlagač je bio prof. dr. Stanko Uršić, fizikalni kemičar s Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i angažirani ekolog, koji je za vrijeme svoga izlaganja nekoliko puta bio prekidan pljeskom prisutnih građana Pule i Medulina. Na tribini su bili te aktivno sudjelovali i pojedini kandidati na dolazećim izborima u našoj županiji. Prisutni su bili Livio Bolković, Frane Milat i Luka Stančić s liste ISDF-HNS-Zeleni, zatim Loredana Štok i Latinka Janjanin s nezavisne liste gđe. Štok, Radovan Cvek ispred HSU, Vladimir Kapuralin ispred SRP-a, Goran Buić i Ivica Rogulj, nezavisni iz Medulina kao i Matilda Ilić i Sanja Frakola iz Naše zemlje Kršan i Patrik Juričić iz labinske Pinete.

Od vladajućih i odgovornih za manipulacije istarskim smećem, iz IDS-a i SDP-a nije bio nitko, niti sa gradske niti sa županijske razine!

Iz izlaganja prof. dr Uršića iznosimo samo najvažnije naglaske.
- Osnovna razlika između dobrog i lošeg pristupanja problematici zbrinjavanja otpada je u tome da se u Istri zapravo „MANIPULIRA SMEĆEM", a ekološki pristup toj problematici govori o terminu „GOSPODARENJA OTPADOM", što je u suštini ogromna razlika, jer kad bi se cijeloj toj problematici prišlo s ekološke, ali i ekonomske strane, onda bi otpada bilo jednako, ali bi zato smeća bilo barem 80% manje nego danas! Pojmovi „smeće" i „otpad" nikako nisu sinonimi. Iz otpada se može izvući i reciklirati vrlo veliki postotak korisnih sirovina za daljnju uporabu, dok se iz smeća ne može izvući baš ništa. Zbrinjavanjem otpada čuvamo okoliš i ljude te štedimo naša ogromna financijska sredstva, dok je smeće profitabilno samo za industriju spaljivanja smeća. Konkretno kod nas u Istri, samo za Holcim.

Kao jedan od rijetkih svijetlih primjera u RH prof. Uršić spomenuo je otok Krk i njihov dosljedno ekološki zasnovani sustav »Eko otok Krk«, lokalnog komunalnog poduzeća »Ponikve« koji obuhvaća cijeli otok, sedam općina, 40 tisuća ljudi prosječno (po danu, računajući turizam). Sustav je u funkciji od srpnja 2005. godine, a počeo je tako da su svi besplatno dobili posude za odvojeno prikupljanje otpada. Na ulicama, trgovima i obalama uređeno je više od tisuću javnih sabirnih mjesta za odvojeno prikupljanje pet glavnih kategorija otpada (više nego u cijelom ostatku Hrvatske!), svaka je općina dobila posebno sabirno mjesto za sav opasni otpad i sada se odvojeno prikuplja četvrtina, što je više od prosječno očekivanog (po svjetskim kriterijima) za to razdoblje, ali i znatno manje od poželjnog. No, može se i brže i bolje što potvrđuju primjeri iz Europe i svijeta. Prof. Uršić bio je na čelu skupine koja je tu zamisao pretvorila u studiju na temelju koje je skupina ljudi iz »Ponikve«, na čelu s direktorom Franom Mrakovčićem, uz posebni udio (uz onaj u studiji) doc. dr. Slavena Dobrovića, ostvarila projekt. Prof. Tomislav Lerotić sa splitske Umjetničke akademije, i sam ekološki vrlo obrazovan i zauzet, vrhunski je riješio pitanje vizualnoga identiteta projekta sve do danas kada su svi otočani pozvani da dođu u pogon i preuzmu svoju vreću komposta - besplatno, kao nagradu za uloženi trud.

Nadalje je prof. Uršić iznio i neke svjetske rezultate od koji spominjemo slijedeće: Kalifornija (cijela država, 35 milijuna ljudi) ima zakon po kojem do 2015. stupanj odvojeno prikupljenog i recikliranog otpada mora biti 70%. Taj postotak milijunski San Jose već ima, San Francisco (okrug; ljudi koliko u cijeloj Hrvatskoj) blizu je toga i postavlja si kao cilj 75%, Orange Cove je više od 90%. Canberra, glavni australski grad, 320 tisuća ljudi, već je više od 70%, njihov je cilj 100%. Liezen, tipični austrijski primjer, 80%, cijela Austrija je na 66%. Beč, čiju spalionicu naši »piromani« agresivno guraju kao primjer, reciklira 50%, što uporno prešućuju, jer je spalionica na Žitnjaku planirana za više od 400 tisuća tona (županiji je predočeno 422 tisuće tona), trećinu više od ukupnog zagrebačkog smeća. Nadalje, konzorcij općina oko Trevisa, tristo tisuća ljudi, reciklira 85%, Münster dvije trećine i sudom su se obranili od agresivnih spalioničara da ne bi ostatak trpali u peć; oni naime ostatak biološki obrade i odlažu kao najmanje zlo te nastoje stalno poboljšavati sustav. Sličnih primjera ima na stotine.

Uspoređujući prije navedene podatke s tzv. Planom gospodarenja otpadom Istarske županije te osobito s lokacijom tzv. ŽCGO-a Kaštijun, prof. Uršić konstatirao je da je to jedan istinski zločin prema stanovnicima Pule i Medulina kao i zločin prema tlu, zraku, vodi i moru. Plan je zasnovan isključivo na pogodovanju cementnoj multinacionalki koja bi kasnije na jedan drugi, daleko opasniji način, nastavila zagađivati svoju bližu i daljnju okolinu, javljaju iz Istarskog GROZD-a. (Sponzorirani tekst)