smeće se vraća na mjeSTo nastanka

PEPGO	odbor za problematiku ekološkog postupanja i gospodarenja otpadom

Zagreb, 11. travnja 2007.

PRIOPĆENJE O SPALJIVANJU SMEĆA U CEMENTARAMA

Smjer provedbe sadašnje strategije gospodarenja otpadom vodi ka stvaranju nove gospodarske grane u RH koja se zove „spaljivanje otpada“. Plan strategije o dostizanju razine recikliranja otpada od 25% do 2025. godine vrlo je skroman i direktan je ustupak „spaljivačkom“ lobiju u Hrvatskoj.

Spaljivanjem smeća u okoliš se ispuštaju otrovni dušikovi oksidi (NOx), otrovni teški metali (živa, kadmij, olovo, arsen, talij), dioksini i furani koji spadaju među najotrovnije poznate spojeve. Ove otrovne tvari su i kancerogene (uzrokuju rak), uništavaju obrambeni sustav organizma, uzrokuju genetičke promjene (oštećenja) u ljudi svih dobnih skupina. Najopasniji dioksin (TCDD) znanstvenici nazivaju najotrovnijom malom molekulom na planetu. Djelotvorniji je 11000 puta od smrtonosnog otrova natrij cijanida, a djeluje već na sto milijuna puta nižoj razini. Dioksini u čovjekov organizam dospijevaju iz hrane životinjskog i biljnog porijekla, iz onečišćenog zraka, vode ili dodirom. U hranu dospijevaju iz onečišćenog okoliša. Nakupljaju se u čovjekovom organizmu jer ih organizam ne može razgraditi ili izlučiti na neki od prirodnih načina. Ženski organizam raspolaže jedinstvenim mehanizmom izlučivanja dioksina i to izlučivanjem mlijeka dojenjem. Spalionice otpada su najveći izvor dioksinskih emisija u okoliš.

Cementna postrojenja nemaju nikakve filtere koji bi mogli zaustaviti ispuštanje tih otrova! Filteri zaustavljaju samo dio prašine! Spaljivanje otpada u pećima cementara bolesna je ideja i teška neodgovornost, ravna zločinu! Otrovi i kancerogene tvari koje ne dospiju u okoliš ostaju u samom cementu i na taj način se kasnije doslovno ugrađuju u zgrade, stanove i sl.

Uredba Vlade RH o izmjenama i dopunama graničnih vrijednosti emisija (GVE) onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora (n.n. 105/02), omogućila je zagađivačima trostruko povećanje (u odnosu na postojeće europske norme) emisije spomenutih spojeva i elemenata u okoliš. Ovo je poslužilo cementarama „Dalmacijacement“ u Kaštelima (danas u vlasništvu multinacionalne kompanije Cemex sa sjedištem u Meksiku) kao pravna podloga za ponovni prelazak na tehnologiju prilagođenu korištenju krutih goriva kao energenta, u zamjenu za dotadašnji daleko ekološki prihvatljiviji plin ili barem mazut, te cementari „Holcim“ u Koromačnom (u vlasništvu multinacionalne kompanije Holcim sa sjedištem u Švicarskoj) nastavak već uhodane prakse, a sve radi dodatne mogućnosti spaljivanja otpada u takvim postrojenjima, uključujući opasni i kemijski otpad. Kada se zna da filteri u spomenutim postrojenjima ne sprečavaju emisiju navedenih izvanredno štetnih i otrovnih tvari koje nastaju pri proizvodnji, uključujući radioaktivne, kao i druge štetne tvari (npr. brojne otrovne organske spojeve), dakle otrova koji se akumuliraju u prirodi, jasno je kakav poguban utjecaj na ljudsko zdravlje, prirodu i okoliš je omogućen na ovaj način.

Uredba o dopuštenom trostrukom prekoračenju GVE imala je vremensko trajanje do kraja 2008. kada su GVE trebale biti u svim elementima usklađene s europskim normama EC/76/2000. Ovaj prelazni rok trebao je omogućiti cementarama da svoje tehnološke postupke usklade sa zahtjevima europskih standarda rigoroznije zaštite okoliša. Na prijedlog MZOPU, Vlada RH donijela je 15.02.2007. novu Uredbu o GVE onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora, kojom je prolongirala cementarama dopušteno trostruko prekoračenje GVE do 2010. godine, bez ikakvih kaznenih odredbi. Postavlja se pitanje zbog čega cementare do sada nisu uskladile svoje tehnološke procese, već im je potrebno produženje roka za ovaj zahvat? Odgovor je poznat, one niti nemaju namjeru prilagođavati svoje procese rigoroznijim ekološkim standardima, već samo žele postojeće stanje produžavati u nedogled.

Opisano protežiranje cementara u su/spaljivanju otpada potiče i druge gospodarske subjekte u RH na slične inicijative. Uvođenjem su/spaljivanja raznih vrsta otpada kao „alternativnog / RDF / dodatnog“ izvora energije u tehnološkim procesima, smanjuju se troškovi proizvodnje i ostvaruje golemi ekstraprofit, što je prava meka za sumnjive ulagače. Ukoliko se ova praksa nastavi, Hrvatska će uskoro postati jedna velika spalionica otpada, iako bi se sav tako spaljeni korisni otpad moglo recikliranjem iskoristiti kao sekundarnu sirovinu.

Plan gradnje velikog regionalnog centra za gospodarenje otpadom u Lećevici (Splitsko-Dalmatinska županija), zapravo je plan gradnje centra za sabiranje i manipulaciju smećem. Tamo se planira dovoziti neodvojeni otpad i MBO metodom (mehaničko-biološka obrada) razdvajati ulazni otpad radi dobivanja 36% RDF (refuse-derived-fuel) goriva iz suhog gorivog dijela otpada (koji najprije naravno treba osušiti), te 62% komposta. RDF gorivo se planira koristiti kao energent u cementarama. Ovo gorivo poznato je kao heterogeno što znači da ima promjenjiva energetska svojstva po jedinici mase, a to znači da je procese izgaranja takvog goriva teže optimizirati što ima za posljedicu dodatno povećanje onečišćujućih tvari u zrak. Kompost dobiven spomenutom metodom imat će ograničenu primjenu budući nastaje iz miješanog krutog otpada, te nije zadovoljavajuće kvalitete koju je moguće jedino postići samo iz odvojeno sakupljenog organskog otpada. Po istom modelu planira se gradnja i drugih regionalnih centara.

U Vjesniku od 24.02.2007. u članku „Kotlovnice na Šalati uskoro na remontu“ čitamo da, nakon višegodišnjih vapaja za rješavanjem problema zbog udisanja onečišćenog zraka, za stanare ulica oko KBC-a »Šalata« u Zagrebu dolaze bolji dani. Prema izjavi glasnogovornice MZOPU, mjerenjem koje je svojedobno na Šalati proveo Zavod za istraživanje i razvoj sigurnosti utvrđeno je kako tamošnja ložišta za proizvodnju tople vode višestruko premašuju granične vrijednosti ugljika CO2 i krutih čestica, odnosno sumpor oksida. Tom prilikom je rečeno da je Inspekcija zaštite okoliša naredila mjerenje emisije onečišćujućih tvari u zraku iz tzv. stacionarnih izvora i istodobno zatražila podatke za sanaciju kotlovnice. Osim ložišta za toplu vodu i ono za proizvodnju pare, navodi Inspekcija, premašuje dopuštene emisije CO2, okside sumpora i emisiju krutih čestica. Mjerenja na kotlovnici Klinike za pedijatriju premašuju pak štetnu emisiju krutih čestica u zraku, a utvrđena je i neispravnost ložišta. Uzorna briga MZOPU za zdravlje građana, u ovom slučaju za svaku je pohvalu. No, kad su financijski interesi lobija i cementare u pitanju, s nemjerljivo većim i otrovnijim onečišćenjima, onda se zakonski omogućuje trostruko prekoračenje GVE, a obzirom da nema nikakvih kaznenih odredbi zapravo im je legalno dozvoljeno da rade što i kako god hoće.

Paradoksalno je da je npr. i Pravilnikom o uvjetima za postupanje s otpadom u čl. 27, koji govori o odlagalištima otpada (stacionarni izvor difuznih emisija, za razliku od cementara koje su točkasti izvor emisija), jasno propisano da se ono mora zatvoriti ako emisije onečišćujućih tvari u okoliš prelaze propisom određene vrijednosti emisija.

Potrebno je da Vlada RH / MZOPU hitno izjednači u svim elementima Uredbu o GVE onečišćujućih tvari u zrak iz stacionarnih izvora (od 15.02.2007.) s europskim propisima EC/76/2000 (bez prolongiranja dopuštenih višestrukih prekoračenja GVE), te bez odlaganja donese zakonsku zabranu (uključujući i neposredne provedbene propise) svakog su/spaljivanja otpada u postojećim cementarama i tehnološkim procesima ostalih gospodarskih subjekata koji tek imaju namjeru spaljivati otpad. Gospodarskim subjektima, koji u svojim postojećim tehnološkim procesima spaljuju svoj proizvodni otpad, treba zakonski zabraniti svako su/spaljivanje otpada koje ne bi bilo sukladno odredbama EC/76/2000, u prelaznom periodu dok se, uspostavom cjelovitog ekološkog sustava gospodarenja otpadom, jednog dana i njima ne zabrani ova djelatnost. Također, potrebno je donijeti jedinstvene vrijednosti GVE za postojeća i nova postrojenja na način da se usklade s propisima EC/76/2000.

Vlada RH / MZOPU moraju se jasno odrediti prema spaljivanju otpada kao izrazito štetnoj metodi zbrinjavanja otpada koja filozofijom profita potiče stvaranje otpada, u odnosu na metodu odvojenog prikupljanja i recikliranja otpada koja teži smanjenju nastanka otpada ponovnim iskorištavanjem – dobivanjem sekundarne sirovine. Isto moraju učiniti i županije / općine / gradovi, te nužnim izmjenama prostornih planova onemogućiti spaljivanje otpada.

za odbor PEPGO, Željko Šimunović, dipl.ing. predsjednik

..........