Otkad
se bavite pitanjima otpada?
Pitanjima otpada poceo sam se baviti u trenutku kad sam vidio da se
s otpadom moze i drukcije. Sredinom sedamdesetih u jednom sjevernonjemackom
gradu citao sam letak gradskog poglavarstava koji je sadrzvao upute
kako postupati s otpadom iz domacinstva.
Nizom korisnih savjeta, od onog kamo sa starim novinama, staklom, plastikom
do savjeta sto s otrovnim tvarima poput ostataka boja, lakova, lijekova,
uz naznaku telefonskog broja na kojem se mogu dobiti odgovori na ostala
pitanja o dlaganju kucnog otpada, gradsko poglavarstvo nastojalo je
potaknuti gradane da savjesno i svjesno postupaju s otpadom.
Kod nas se vec tada govorilo kako Karepovac nije prikladano odlagaliste,
da je prepun , a smrad s njega nepodnosljiv ….
Je
li otpad ekonomska kategorija?
Svakako. Sirovine poput starog papira, metala, stakla…. imaju svoju
vrijednost i ako ih bacite ucinili ste nepopravljivu pogresku, veliku
stetu sebi i dolazecim generacijama.
Otpad
je i vrlo unosan posao?
To je, naravno, vrlo unosan posao, pa cak -ili bas- i onda ako se njime
ne postupa na adekvatan nacin tj. ako se "zbrinjava" na stetu
okolisa (krijumcari, baca u more, ….) U nekim drzavama toj se vrsti
kriminala pokusava stati na kraj: Tvrtke moraju deklarirati s kakvim
otpadnim i opasnim tvarima rade, gdje one zavrsavaju, mora se deklarirati
primjereno deponiranje.
Kako bi se smanjio volumen smeca iz domacinstva, u mnogim zemljama uveden
je depozit npr. na akumulatore ( u Njemackoj iznosi 8 Eura ) ili na
limenu i plasticnu ambalazu, posebno onu za osvjezavajuce napitke. Gradane
se tako stimulira da vrate u trgovinu stari akumulator koji ce zatim
biti adekvatno zbrinut, a limenku ili plasticnu bocu za koju su platili
depozit sigurno nece olako baciti u kantu ili okolis.
Kod nas je npr. problem naci vlasnike ostavljenih automobilskih olupina
, pa taj nemar placamo svi, novcem iz gradskog proracuna.
Je li u nas zbrinjavanje otpada prepoznato kao dobar posao?
Da, ali samo u negativnom smislu. Naime, nepostivanjem zakona o zbrinjavanju
otpada, neke tvrtke koje bi po sili zakona morale prikupljati i zbrinjavati
ambalazu svojih proizvoda, a to ne rade, troskove zbrinjavanja prevaljuju
na leda gradana i tako zaraduju na stetu zajednice.
Tako veliki novac zaraduju tvrtke koje proizvode i distribuiraju osvjezavajuce
napitke, Coca Cola na celu, u limenkama i PET bocama. Zakon je jasan:
proizvodac napitaka duzan je zbrinuti praznu ambalazu. Slicno je npr.
i s Inom, drzavnom tvrkom , koja bi takoder morala preuzimati praznu
ambalazu svojih proizvoda ….. Brda smeca, Karepovac, Jakusevec danas
bi bili daleko manji da se drzimo zakona i pravilnika. Ukratko, lobi
koji bi se zalagao za smanjenja otpada i za recikliranje ne postoji,
dok je lobi koji zlorabi nedjelotvorno funkcioniranje pravne drzave
pustio duboko korijenje.
Na koji nacin se taj mocniji lobi misli baviti "simptomima"?
Velikim skupim pogonima, spalionicama, mehanizmima koji donose velike
provizije, a ne nude rjesenja za smanjivanje volumena nego, naprotiv,
traze sto vise otpada . Sto vise otpada, to njima bolje. U njihovim
kalkulacijama nema utjecaja na okolis ili zdravlje.
Sto spada u opasni otpad?z svakodnevne upotrebe u domacinstavu i poljoprivredi
to su: baterije, akumulatori, fluorescentne cijevi, ostaci lijekova,
pesticidi, herbicidi, ostaci boja, kiselina, luzina, elektonicki otpad,
motorna ulja i kantice za motorna ulja …. Kod nas su npr. kantice za
motorna ulja koja proizvodi INA ( drzavna tvrtka!!!) pogresno oznacene.
Piktogram na njima kazuje - bacite kanticu u kantu za otpatke. To je
apsolutno krivo! Ako pogledamo strane kantice, na njima lijepo pise:
Ne bacati u kantu za otpad, nego predati na mjestu koje je za to odredeno.
U Njemackoj, Francuskoj ili Velikoj Britaniji uvijek cemo naci uputu
da kantice za ulja treba predati na odredenim mjestima, crpkama ili
trgovinama.
Po Zakonu o opasnom otpadu ( po kojem su proizvodaci i uvoznici opasnih
tvari duzni o svom trosku prikupiti od kupaca i zbrinuti otpadnu ambalazu
svojih proizvoda) INA bi morala na svakoj crpki preuzimati od gradana
prazne kantice.
Nigdje u nasoj zupaniji nitko ne prikuplja opasni otpad, (osim skromnog
pokusaja na dvadesetak zelenih otoka u Splitu, gdje gradani mogu odloziti
stare lijekove i baterije), a nemamo ni primjereno odlagaliste za tu
vrstu otpada. Ambalaza opasnog otpada nije valjano oznacena.
Postavlja se pitanje, tko i kako ce educirati neupuceno gradanstvo Lecevice,
Stobreca, Koromacnog kad ni odgovorni nisu educirani. Ili ipak jesu,
ali o tome sute. U tom slucaju opravdano se moze sumnjati da su u dogovoru
s prekrsiteljima zakona.
www.lerotic.de/ina.html
Da
li je po Zakonu o otpadu, primjerice, Coca Cola duzna brinuti
se o nepovratnoj ambalazi?
Svakako, ali to ne rade. Taj posao preuzela je Cistoca. A mi placamo.
To je jos jedan znak popustanja pred zagadivacem.
Kako
gledate na rad Cistoce?
Djelatnicima Cistoce nije lako pokupiti sve ono sto mi bacimo, da ne
spominjem kako bacamo. Na razini grada ne postoji koncept za stvarno
smanjivanje volumena i prikupljanje opasnog otpada , a to ne mozemo
zamijerati Cistoci. Moze im su zamjeriti da su predugo podrzavali takovo
stanje i da sute. Cistoca je po gradu postavila zelene otoke. Potrsen
je novac (rijec je o gradskoj tvrki) za kupovanje novih plasticnih specijalnih
kontejnere. To je bilo nepotrebno, mogli su dio postojecih kontejenera
drukcije obojiti i oznaciti da se u njih stavlja npr. samo papir ili
staklo. Upravo onako kako je 2000. napravljen, na prijedlog udruga ,
prvi pilot projekt skupljanja starog papira u jednom splitskom kotaru."
Sto
bi bilo rjesenje za prikupljanje opasnog otpada?
Opasni otpad gradani bi morali moci predati npr. u apotekama (stari
neiskoristeni lijekovi, na crpkama (akumulatori, staro ulje), u trgovinama
(baterije) ili bi se sve moglo organizirati "mobilno" tako
da npr. obilazi gradske cetvrti u odredene dane i preuzima opasni otpad
(nova radna mjesta!).
Dakle,
Split nema cjelovit sustav prikupljanja opasnog otpada od gradanstva?
Nazalost, ne. Sramota je da u gradu nemamo odvojeno prikupljanje opasnog
otpada, sve zavrsava na Karepovcu, a sto je najtuznije nemamo osobu
zaduzenu za ekologiju s kojom bi se o tome moglo razgovarati i koja
bi nesto poduzela.
Jednom prilikom sam rekao bivsem gradonacelniku da cu ga tuziti zbog
toga sto se nista ne poduzima u svrhu skupljanja opasnog otpada. On
mi je odgovorio…U pravu ste, dobitit cete parnicu, pa cemo ici na pice.
Sto
se na Karepovcu dogada s opasnim otpadom?
Dogada se to da kise opasne tvari ispiru, pa se zatrovane oborinske
vode razlijevaju po okolisu, sigurno dodu do podzemnih voda i u Kastelanski
zaljev.
Jesu li udruge s nadleznima kontaktirale o tome?
Naravno, odgovorni u gradu su upozoreni. Odgovorili su da je tlo na
obliznjim livadama nepropusno i da ne postoji opasnost ….
Vi
ste aktivno radili na prikupljanju papira?
Sudjelovao sam na jedom od od rijetkih sastanaka udruge za zastitu okolisa
SUNCE s bivsim gradonacelnikom Skaricem i suradnicima. On nas je primio
nakon sto smo ga dugo gnjavili da se napokon pocne odvojeno prikupljati,
barem papir. Jaksa Marasovic, tada odgovoran za komunalu, odgovorio
je kako se to ne isplati jer je transport do tvornice papira skup, da
nas narod nije educiran…. Pitali smo ga kolika je steta kad papir zavrsi
na Karepovcu i kada ce poceti s edukacijom gradanstva. Na to nam nije
znao odgovoriti. Tvrdnja da se recikliranje ne isplati velika je zabluda,
posebno onda kad to kaze netko tko je odgovoran , netko tko mora poticati
i raditi da se smanji volumen otpada koji zavrsava na ( neprimjerenom)
odlagalistu. Takav stav destimulira sve pozitivne impulse koji idu u
tom smjeru. Tvornice papira u Hrvatskoj uvoze stari papir , a mi samo
u Splitu dnevno bacimo na Karepovc 70 tona papira.
Razmisljao sam kako prikupljati papir i bez podrske (ne)odgovornih.
Oblikovao sam kutiju za odlaganje i skupljanje starog papira u domacinstvima
i uredima te ponudio koncept, rezultat volonterskog rada, tvornici papira
PAN. Oni su ga prihvatili i u meduvremenu je podijeljeno preko 20 000
kutija u Splitu, Zagrebu i Slavonskom Brodu. Gradanstvo je pokazalo
veliki interes za ovaj nacin prikupljaanja papira. Domacinstva, uredi
i mnogi stariji sugradani kojima je tesko nositi papir do rijetkih zelenih
otoka ili kontejnera uvelike koriste mogucnost da papir odloze u kutiju
te kad je puna telefonski pozovu PAN papir koji je preuzme i zamijeni
praznom. www.lerotic.de/papir
Kakva
je iskoristivost organskog otpada?
Dnevno se baci preko 200 tona otpada na Karepovac. Jednu trecinu cini
organski otpad. Njegovo kompostiranje moze biti unosno, a dobili bismo
vrijedno gnojivo, plin i toplinu te neizmjernu korist zbog smanjenja
volumena otpada i izbjegavanja stvaranja agresivnih staklenickih plinova.
Treba se pitati, koliko umjetnog gnojiva kupuju Parkovi i nasadi. Umjesto
da se od zelenog otpadnog materijala kompostiranjem proizvodi humus
, Parkovi i nasadi odvoze zelene ostatke na Karepovac i placaju njihovo
neprimjereno odlaganje .
Kontaktirate
li s celnicima u Poglavarstvu grada?
Poglavarstvu je upuceno bezbroj pisama. Udruge su svojim prijedlozima
prisutne u medijima, na web stranicama. Medutim, s udrugama se premalo
razgovara, na pisma ne odgovara…... Pozovu nas kada se, nepotrebno,
zaostri situacija, kao kod sjece sofora na Putu Firula i Viskoj, ili
kada ljudi izadu na ulicu, kao u Stobrecu.
1998. pisali smo zupanu Luksicu, potaknuli smo da se osnuje tijelo koje
ce raditi na problemu otpada. Odgovorio je: Vas prijelog o osnivanju
kriznog staba, koji bi radio na dugorocnom smanjenju volumena otpada
u gradu, iako hvalevrijedan, uz sve poduzeto na nivou grda Splita i
Zupanije, u ovom trenutku ne bi bio potreban.
Zupanija je lani oformila eko stozer (jer 1998. nije bio potreban!!!).
Stozer nije napravio nista konkretnog, prakticnog, sto bi na bilo koji
nacin pokazalo pozitivne pomake npr. osmislio i proveo kampanju za smanjenje
volumena otpada , odvojeno prikupljanje opasnog otpada... Jedina edukativna
mjera odgovornih u upravi Zupanije, od vremena njenog ustrojstva, je
odlazak PODOBNIH osoba (tj. onih koji nisu protiv centra za zbrinjavanje
i odlagaliste ) iz Lecevice na studijsko putovanje po austrijskim odlagalistima
i arogancija prema "izmanipuliranim, neupucenim gradanima"
koji su protiv centra i odlagalista Lecevica.
Kako
tumacite da se splitski gradonacelnik Slobodan Beros dogovara sa sibenskim
gradonacelnikom o zbrinjavanju otpada za cijelu Dalmaciju na podrucju
Sibenika, a da, sudeci po njihovim izjavama, o tome nista nisu znali
direktor Cistoce, dogradonacelnik (i buduci gradonacelnik) Miroslav
Bulicic i clan Poglavarstva za komunalu Pulic?
To nam govori o neodgovornoj improvizaciji i nepostojecoj koordinaciji
aktivnosti gradske vlasti, Gradskoga vijeca, komunalnih sluzbi i gradanstva.
Pri
cemu gradanstvo najgore prolazi?
Gradanstvo ispasta i mora platiti direktno i indirektno nepostojanje
konsenzusa . Udruge su dugi niz godina neprestano poticale i nudile
suradnju u cilju smanjenja volumena otpada.Trazile su da se opasni otpad
pocne odvojeno prikupljati, tiskale su i prve informativno- edukativne
letke u ovom dijelu Europe, ( ni Zupanija, ni Poglavarstvo to nisu ucinili!)
trazile da se iskoriste zakonske mogucnosti za smanjenje volumen otpada,
da zbrinjavanje ambalaznog otpada preuzmu proizvodaci i uvoznici, a
ne gradani, da se pristupi odvojenom prikupljanju otpada. Kad bismo
sve ovo realizirali onda nam zupanijska ili neka druga odlagalista mozda
ne bi bila potrebna. Split bi mogao rijesiti taj problem za sebe, na
Krepovcu. Komunalni otpad se sastoji od papira (30%), organskog otpada
(30%), metala, plastike, stakla, gradevinskog materijala i 1% opasnog
otpada. Skoro sve te tvari mogu se recikirati, papir do sedam puta….
Ostalo bi nam 10 do 15 % inaktivnog i ne opasnog otpada za koje danas
jos nema tehnologije recikliranja. Dakle, uz pametnu komunalnu politiku
gradsko odlagaliste jedva da bi nam trebalo.
Zasto
ekoudruge pretpostavljaju da postoji veza izmedu kaoticnog stanja s
otpadom i Dalmacijacementa RMCa?
Godinama se nista nije radilo na smanjenju volumena otpada na Karepovcu,
dozvolilo se da propadne tvrtaka "Otpad", nije se radilo na
edukaciji, izigravao se zakon… Od 1998. se govori da ce se veliko reciklazno
dvoriste napraviti na Karepovcu, pa u Dalmatinskoj zagori, a sada u
Sibeniku . Puno se prica, odugovlaci, ne radi se nista konkretnog, prekticnog,
stvara se konfuzna situaciji u kojoj se treci smije, a to je "piromanski"
lobi. Dolazimo u bezizlaznu situaciju, gdje ce nam se kao jedino i "najbolje
rjesenje" zbrinjavanja otpada ponuditi spalionica otpada ili ono
ekoloski najneprihvatljivije: peci Dalmacijacementa RMCa, koje imaju
filtere SAMO za prasinu. Mladi, nezaposleni strucnjaci, iz udruga imaju
svoje prijedloge i programe kojima bi se, vjerujem, moglo doci do konzensusa
bez prijetnje policijom. Zasto im se ne da sansu da odlucuju o svojoj
buducnosti i da preuzmu odgovornost....?
Sugerira
li takvo rijesenje ministar Bozo Kovacevic koji je rekao da cemantare
mogu ujedno biti i spalionice smeca?
Stovise, Ministar je rekao da ce Dalmacijcement Readymix od 2004. prilagoditi
postrojenje za koristenje "alternativnog goriva, tocnije komunalnog
otpada". (DC,21.12.2000.) Tom izjavom Ministar je obeshrabrio sve
one koji se zalazu za odvojeno prikupljanje i recikliranje otpada.
U DC RMC-u su se sutradan napravili Engezi i demantirali tu izjavu,
jer "prijateljsko okruzenje" ne valja uznemiravati, treba
ga najprije naviknuti na petrol koks i ugljen.
Ovih
dana je i zakon prilagoden buducem spaljivanju i umjesto da se smanji
visina dopustenih emisija NOx, dopustena granicna vrijednost povecana
je sa dosadasnjih 500 na 900 mg/m3, a u prijelaznom roku do 2009. tolerirat
ce se do 3900 mg/m3 . www.lijepa-nasa-kastela.hr
Danasnji trend ide k izbjegavanju stvaranja otpada , smanjenju njegovog
volumena i recikliranju, iako se i spaljivanje gorivog dijela otpada
smatra korisnim jer se tako "stede" fosilna goriva. Medjutim,
u EU gotovo nema proizvoda bez oznake da se ostaci tvari ili ambalaza
mogu reciklirati. Savjesni pristup gradana i odgovornih u Njemackoj,
gdje se odvojeno prikupljaju i velikim dijelom recikliraju otpadne tvari,
dovodi do toga da se volumen otpada smanjuje. Zbog toga tamosnje spalionice
imaju sve vise problema jer ne rade punim kapacitetima.
Zasto
ekoudruge smatraju da je spaljivanje otpada stetno?
Unistavaju se vrijedne sirovine koje bi se mogle nekoliko puta iskoristiti.
Nadalje, udruge iz zapadnih zemalja, neovinsi znanstvenici i instituti
za zastitu okolisa upozoravaju na emisiju otrovnih plinova koji uzrokuju
bolesti, alergije, a nastaju prilikom spaljivanja. Npr. kad u pec ubacite
50 komponenti, filtera nema, dobijete 5000 razlicitih kombinacija spojeva
cije posljedice nisu predvidive. www.lerotic.de/dc
Kako
tumacite da direktor Dalmacijacementa RMC prizeljkuje nagradu Ministarstva
za zastitu okolisa za ekologiju? (8. 3. 2003.!!!)
Ne bi me zacudilo da je dobije. Dobila ju je i tvornica cementa Koromacno
unatoc protestima i peticiji gradanstva zbog nesnosnog smrada koji izlazi
iz cementare u kojoj se spaljuju stare automobilske gume, otpadna ulja,
kostano brasno i to kao tvz. alternativno gorivo. Direktor Janjak ce
dobiti nagradu od Ministarstva zastite okolisa, onog istog Ministarstva
koje je ignoriralo potpise preko 10 000 gradana Kastela, Solina, Splita
i dozvolilo DC RMC-u promjenu energenta, ondosno prijelaz s mazuta na
ugljen. Voljeli bismo znati kakvu bi nagradu direktora Janjak , koji
na sastancima s udrugama ne dopusta da ga se pita o ugljenu, dobio u
rodnoj mu Norveskoj da se iz njegove tvornice izlilo preko 6 tona mazuta
u jedan od fjordova i da u svojoj tvornici 2003. pocne koristiti ugljen
kao energent . No, on je tocno procijenio nase balkanske standarde.
Tako je primjerice i gosp. Jaksa Marasovic, godinama odgovoran za komunalne
poslove u gradu, za cijeg mandata su tekli crni potoci s odlagalista
na Karepovcu, koji nije u Splitu organizirao prikupljanje opasnog otpada,
papira ili organskog otpada, cime se zasticuje i stedi vodu, nagraden
mjestom direktora Hrvatskih voda. Sukladno tomu direktor Janjak moze
racunati na mnogo nagrada, pa i na mjesto buduceg ministra.
Sto
bi onda mogao biti zakljucak za ovih dvanaest godina hrvatskog samostalnog
odnosa prema otpadu?
U Hrvatskoj danas ima 160 odlagalista, samo ih sedam ima dozvolu za
rad, nemamo niti jedno primjereno odlagaliste za opasni otpad. Postoji
dobar zakon ali ne postoje uvijeti, a jos manje dobre volje da se i
u takvim okolnostima nesto napravi. Odgovorni nisu sankcionirali industriju,
trgovce koji se ne pridrzavaju zakona o zbrinjavanju opasnog otpada
kao ni one koji ne prikupljaju i ambalazni otpad…. Drugim rijecima,
finaciranje tih propusta i njegovih posljedica prebaceno je na gradanstvo.
Sto se tice Splita, nije bilo istinske zelje da se zaista napravi jedan
civilizacijski pomak i da se stvari nazovu pravim imenom. Ako bi se
ono sto zovemo otpad nazvalo ostatkom tvari ili ostatkom stvari, onda
bismo shvatili da tome nije mjesto na Karepovcu. Valja naglasiti da
je odvojeno prikupljanje preduvjet za rjesenje problema: smislenije
je i jeftinije otpad namijenjen recikliranju odvojiti odmah na mjestu
nastanka (domacinstvo, trgovina, tvrtke…), nego sve trpati u istu kantu,
pa u rereciklaznom
centru odvajati. Preuzmimo svoj dio odgovornosti. I novinske izdavacke
kuce bi u tome mogle znacajno pomoci. Ponovio bih moju molbu urednicima
listova od prije 4 godine:Nadite malo mjesta u Vasim listovima i tiskajte
oglas:
AKO OVE NOVINE NE BACITE U KANTU ZA SMECE, NEGO IH ODNESETE NA MJESTO
PREDVIĐENO ZA SAKUPLJANJE STAROG PAPIRA, SLIJEDECE IZDANJE MOGLO BI
SE TISKATI NA DANASNJEM. HVALA VASA SLOBODNA DALMACIJA.
Napravimo od otpada-nuznog zla-korisno dobro.
www.lerotic.de/novine