Svaki
dan gledamo, kako se u Splitu, a tako i gotovo u cijeloj Hrvatskoj krši
Zakon o otpadu čiji članak 25. kaže: Otpad čija
se vrijedna svojstva mogu iskoristiti mora se odvojeno skupljati i skladištiti
kako bi se omogućilo gospodarenje tim otpadom u skladu s odredbama ovoga
Zakona.
Mi nepotrebno uništavamo vrijedne tvari. Sekundarne sirovine su vrijedni
materijali koji se mogu vratiti u uporabu. Papir se, primjerice, može
reciklirati do sedam puta i pritom se štedi goleme količine energije,
vode i kemikalija a ne mora se nepotrebno sjeći šuma. Jedini je preduvjet
da ga odvojeno prikupimo, a jedina dužnost Poglavarstva i Županije da
to omogući tako da postavi prikladni ekološki sustav za odvojeno prikupljanje
vrijednih materijala, posvuda, da svakom bude pri ruci. Umjesto toga,
nažalost, mi uvozimo stari papir, stotine tisuća tona i trošimo za to
golem novac povećavajući devizni dug zemlje, dok samo u Splitsko-dalmatinskoj
županij dnevno bacimo preko 100 tona starog papira. Ostvari li se retrogradna
zamisao "centra za gospodarenje otpadom" u Lećevici, to bi se
nastavljalo u nedogled, budući da ovako koncipiran to jedino može biti
"centar za manipulaciju smećem", to jest pomiješanim ostacima,
smećem, koje se nikako više ne može iskoristiti i predstavlja nerješivi
problem.
Ono što je neoprostivo i zašto će nas djeca i unuci spominjati po zlu
kad shvate što smo im učinili, jest to da nismo odvojeno prikupljali opasni otpad. Oni će to prije ili kasnije shvatiti i učiniti odvojeno
prikupljanje dijelom svoje kulture jer ovakvo stanje ipak neće moći trajati
zauvijek. Postavit će se pitanje zašto smo mi morali sve zatrovati, tako
da oni snose posljedice.
A te posljedice, kad iziđu na vidjelo, neke od njih vrlo skupo će zapadati.
Na Karepovac i po našem bližem okolišu bacili smo toliko baterija, fluo
cijevi,azbesta, kemikalija... da bi smo našu djecu mogli nekoliko puta otrovati.
Najgore je od svega, što se to već i događa, i događati će se sve više,
samo mi u pojedinom slučaju nemamo uvida ili nismo svjesni odakle je stigla
nevolja. Ali kada vidite da se nekom rodilo defektno dijete, ili da je
netko teško bolestan a ne može se točno odrediti uzrok, ili da nekoga
muče zdravstvene tegobe za koje nema pravoga rješenja, sjetite se da bi
takve stvari mogle svoj uzrok imati, uz ostalo i u trovanju živom. Živom
se trujemo udisanjem, hranom, čak i kad pokisnemo, mokri smo od kišnih
kapi koje sadrže i - živu. Odakle sad to? Od nas, sami smo si to priredili!!
Kad razbijemo "neonsku" cijev (fluorescentno rasvjetno tijelo),
a razbijaju i mnogo opasnije ulične (živine) svetiljke, živa nepovratno
dospijeva u okoliš. A iz okoliša - u naše tijelo. Živa je jedini teški
metal koji se tijekom cijelog našega života u organizmu samo nagomilava,
a apsolutno je beživotna, abiotična, osim štete nema nikakvu korisnu funkciju.
Kad uđe, više ne izlazi, napada naš centralni živčani sustav, brojne organe.
Neprestani umor i psihičke poteškoće tek su prvi znaci, poslije je još
mnogo gore.
Danas je Dan planeta zemlja. Političarke i političari sadit će stabla,
tjerati djecu da čiste žvake s podova, bojati spremnike za otpad, priređivati
kvizove... zanemarujući osnovna načela postupanja s opasnim tvarima, za
čije su sprovođenje odgovorni. Imamo
Zakon o otpadu koji bi trebao štiti zdravlje i pravo na zdrav okoliš,
a u praksi ga župani, gradonačelnici, gradski vijećnici permanentno krše,
čime se ugrožava zdravlje svih nas, a najviše najmlađih i onih koji će
se upravo roditi.
Do prije koji dan smo cijevi i ploče koje sadrže azbest brusili i rezali
pod prozorom Kliničkog bolničkog centra u Splitu u kojem su mnogima dijagnosticirali
azbestozu.
Prekjučer je netko od naših sugradjana, djelatnika KBC-a(?) u kontejenr
ispred bolnice (u Peričićevoj ulici) bacio dvadestak "neonskih"
(fluoroscentnih) cijevi...jer ne zna, jer mu nije rečeno, jer u gradu
nije organizirano prikupljanje takvih i drugih opasnih stvari i tvari...
jer na kontejneru ne piše što se unutra nikako ne bi smjelo bacati. A
ipak zakon svima nama, a prije svih onima u poglavarstvu poručuje u članku
26 Zakona o otpadu:
Opasni otpad mora se skupljati, skladištiti i
prevoziti odvojeno, svaka vrsta opasnog otpada za sebe, i odvojeno od
bezopasnog i komunalnog otpada.
Prilikom skupljanja komunalnog otpada mora se iz njega izdvojiti opasan
otpad i njime gospodariti u skladu s ovim Zakonom.
Krasan
zakon zar ne? No neka zakona, mi ćemo i danas kao i svaki dan, na Karepovac
ili u okoliš baciti oko 3 tone opasnog otpada. Kako bi bilo da ga poštujemo
bar u tjednima eko folklora i šminke oko Dana planete zemlje!? Jer živa
iz fluoroscentnih cijevi ipak je tvar koja se nepovratno i neprestano
nagomilava u organizmu, tako da nikad ne znaš kad će te stići kob. Možemo
to zaboraviti, živa neće zaboraviti. Da se ipak prisjetimo, još jednom,
zlu ne trebalo? Najviše napada i razara središnji nervni sustav - izaziva
teška oštećenja, isprva neprimjetna potom sve gora, osnovne motorike -
govor, kretnje, držanje, svi živci, ali i jetra, bubrezi i svi unutarnji
organi, neki više neki manje. Šanse za izlječenje? Nikakve, samo krparenje...
Split, travnja 2007. |
|
> Split "ZDRAVI GRAD"
|
> Čistoća d.o.o. Split najbolja je tvrtka u svojoj branži!
|
|
|
|
Opasni otpad (fluoroscentne cijevi) u spremniku za komunalni otpad.
Split,
pored KBC Firule, 20. travnja 2007. |
|
Odvojeno prikupljeni opasni otpad može se reciklirati i dužnost svakog građanina je odmah prijaviti inspekciji zaštite okoliša tj. policiji, svako nepravilno postupanje s opasnim otpadom.
MINISTARSTVO ZAŠTITE OKOLIŠA
I PROSTORNOG UREĐENJA RH |
|
|
|
|
Kako
definirati opasni otpad?
Opasni otpad je otpad koji pokazuje jedno od svojstava koja ga čine
opasnim, npr.: eksplozivnost, oksidativnost, zapaljivost, nadražljivost,
otrovnost, štetnost, infektivnost, kancerogenost, mutagenost itd.
Što sve može biti opasni otpad? Komunalni otpad, proizvodni
otpad, ambalažni otpad, građevinski otpad, azbest (i prozvodi koji ga sadrže) električki i elektronički
otpad, vozila kojima je istekao vijek trajanja i otpadne gume mogu
biti opasni otpad ako sadržavaju jedno od svojstava opasnog otpada.
Koje primjere opasnog otpada nalazimo u svakodnevnom životu? Boje, tinta, ljepila i smole, otapala, fotografske kemikalije, pesticidi,
baterije (nikal-kadmij baterije i olovne baterije), akumulatori, otpadna
ulja za motore, pogonske uređaje i podmazivanje, fluo cijevi (ziva), predmeti koji sadrze azbest.
Opasni otpad mora se odvojeno sakupljati! |
|